Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 10, 1-9)
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj Mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Tä vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete, pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se Kraljevstvo Božje!’«
Riječ Gospodnja.
Isus, neka nam u ovim trenucima… sada, pripravi stanje srca, duha i duše… upravo na ono što nam sam On želi poručiti.
I ovo Evanđelje… čitanje, doživljavanje, kao i samo suživljavanje Njega… neka nas vodi putem Milosti, kao i samog dara Mudrosti… da bismo se ugledali na Veličinu, Milinu i samo Blaženstvo Krista, te bivanja Njegovim.
Nije više potrebno smišljati nakane, kad se sam Duh neizrecivim uzdasima zauzima za svakog od nas… a kakvi smo uistinu – tek Bog nas poznaje upravo takvima, jer ni samima sebi mi nismo, pa čak i koliko god mislili da jesmo, poznati… nismo…
Zagovorom sv. Luke, evanđelista… dao dragi Bog da svojim srcem i sad i u svu Vječnost opjevamo pripadnost Njemu… ugledavši se na Poniznost Istine, koja je mučeništvom okrunila i samog sv. Luku.
Ugledati se i kad oprost ne znamo izreći… Ugledati se i kad smo precijenili našu sposobnost, našu snagu… Ugledati se i kad je istinska zahvalnost, pa i oprost potreban… Ugledati se…
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb