Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 12, 39-48)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ovo znajte:
kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi,
ne bi dao prokopati kuće.
I vi budite pripravni
jer u čas kad i ne mislite,
Sin čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«
Reče Gospodin:
»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj
što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom
da im u pravo vrijeme daje obrok?
Blago onome sluzi
kojega gospodar kada dođe
nađe da tako radi.
Uistinu, kažem vam,
postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu:
‘Okasnit će gospodar moj’
pa stane tući sluge i sluškinje,
jesti, piti i opijati se,
doći će gospodar toga sluge
u dan u koji mu se ne nada
i u čas u koji i ne sluti;
rasjeći će ga
i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga,
a nije bio spreman
ili nije činio po volji njegovoj,
dobit će mnogo udaraca.
A onaj koji nije znao,
ali je činio što zaslužuje udarce;
dobit će malo udaraca.
Kome je god mnogo dano,
od njega će se mnogo iskati.
Kome je mnogo povjereno,
više će se od njega iskati!«
Riječ Gospodnja.
Fascinantno je to, predragi, kako se uvijek na neki način sam Gospodin… sam Isus… koristi čak i pomalo ljudskim, negativnim primjerima… te na taj način uči i odgaja svoje apostole, kao i nas danas.
Postavlja nam se pitanje: Slutimo li?! Slutimo li tu Istinu o istinitom Gospodaru, ali i o toj nevjernoj posluzi kojoj znamo pripadati?!
Gledajući ponekad i tek rijetko te vijesti… dnevnike… nevjerojatno je koliko zavedenih ljudi s tim pohlepnim poletom prema carevom PDV-u… da se tako izrazim… Koliko zaduženja… a isto tako i nevjernosti u službi… službi svih vrsta…
Mi smo se priklonili Europskoj uniji već od 1. srpnja 2013. godine. Zamislite: to je bilo nakon godine Vjere… koja je završila krajem 2012. godine. I uz to članstvo vežu se i nadograđivanja i vezivanja i vezivanja, kao i zaduženja…
Na čijoj smo strani? Pustimo sad i vladajuće i oporbene stranke… pitanje je, opet: Kome pripadamo?! Ma molim Gospodina da me sad istinski nadahne i da sad, po ovoj Njegovoj Riječi dam samo poticaj da budete poslušni Njemu… predani Njemu… izmireni s Njim…
Najavljuju taj Treći svjetski rat i vjerujte mi kako ima zlih nagovora, te misaono željene zle budućnosti, pitam se: Koliko se zalažemo da dobrim riječima dajemo nadogradnju nad postojećim temeljima… jer i u ovom dobronamjernom, može se… ako nismo potpuno predani Bogu… potkrasti zlo i zlikovačko sjeme…
I svećenici i proroci Tvoji lutaju Gospodine… stoji zapisano u jednom retku u Svetom Pismu, no slutimo li Dobro ili Zlo?! Ne daj Bože da smo se priklonili traženjima proročanstava koja najavljuju gotovo ne-iščekivanje Krista! Ne možemo živjeti u ne nadanju, koliko god netko činio zlo… koliko nas god netko htio zatrovati svim tim što postoji.
Opet pitam: Što slutimo?! Neka npr. jedan čovjek živi od lijeka kojeg mu je doktor prepisao… pa čak i da dana ne može bez njega preživjeti, jer postoje i takvi slučajevi… pitate li se: Kako će ta osoba, taj čovjek preživjeti sve nedaće i nevolje koje možda dolaze… Ma, ako nam Bog ne da Nade, ne može nam ju nitko pružiti… Ako nam Bog ne želi podariti budućnost… luđaci smo, ako vjerujemo da će nam ju neki činovnik pružiti! Luđaci smo, ako se nadamo, a trebamo se ne nadati, pa i obratno, ako se ne nadamo, a trebamo se istinski nadati… AKO U SVEMU TOM NEMA BOGA, UZALUD JE SVE!
Dano nam je – koristimo! Pruženo nam je – cijenimo! I neka se proslavi Preljubljena Istina, ali ne da ljudi primaju od nas tužna obličja, već istinski radosna i zahvalna u Gospodinu Bogu koji nam je sve… APSOLUTNO SVE pružio. Amen.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb