Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 17, 11b-19)
U ono vrijeme: Isus podiže oči k Nebu i pomoli se:
»Oče sveti,
sačuvaj ih u svom Imenu
koje si mi dao:
da budu jedno kao i mi.
Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u Tvom Imenu,
njih, koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
A sada k Tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
Ja sam im predao Tvoju Riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.
Oni nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Posveti ih u Istini:
Tvoja je Riječ Istina.
Kao što Ti mene posla u svijet
tako i ja poslah njih u svijet.
I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u Istini.«
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu, u Riječi Istine ovog svetog Evanđelja,
silno bih volio da zastanemo i promišljamo još jednom o svetosti prekrasnih Riječi koje bivaju izgovorene i upućene i nama danas, po Sinu svete Vječnosti, Sinu Jedinorođencu… Sinu vječne i svete Mudrosti.
Ugledajmo se ovog dana, kad slavimo spomen sv. Kornelija, pape i Ciprijana, biskupa… svetih naših mučenikā… na primjer Bezgrešne Djevice Marije. Tu vidimo očuvanost i posvećenost u Istini. Tu gledamo ono Nebom obogaćeno, oplemenjeno za sve vjekove i sve naraštaje koji vide i opjevavaju blaženstvo Majke, kao i svetost Jedinorođenca.
Veličina Riječi leži u stvarnosti: … da ih očuvaš od Zloga. Fascinantno je koliko su samo sveci bili vjekovima i još su… očuvani od Zloga. … njih se ne dotiče muka nikakva … oni su u Miru…
Presveta je ta stvarnost same Božje svete Volje, jer biti očuvani i posvećeni – kako čovjeku, još više, još mnogo, mnogo više – Bogu samom pripada. … jer čovjek padne, zgriješi, pa se kaje… pa bi volio Milosti primiti, Milosti okusiti… pa vapi, pa moli… traži, kuca, ište… ali Bog udjeljuje, jer Bog je taj koji te čuva, a koji ponekad i dopusti pad.
Prigrlimo molitvu što češće i što više… moleći jedni za druge, te bivajući u Sinu svete Vječnosti… Sinu, ponizno predanom u molitvi… Otvorimo svoja srca Riječi, Bogu, Blaženoj Djevici Mariji… kako bismo istinski okusili očuvanost i posvećenost u Istini.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb