Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 20, 1-2. 11-18)
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje Ga staviše.«
Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje Ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si Ga ti odnio, reci mi gdje si Ga stavio i ja ću Ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene, te će Mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i On mi je to rekao.«
Riječ Gospodnja.
Ponekad vjera, a ponekad i nevjera prevlada čovjekom… prevlada bićem misterija neznanog, nepoznatog i nedoživljenog.
Koliko god bili vjernici ili nevjernici, Boga shvaćamo u okvirima poznatog terena u kojem se ne možemo izgubiti, no činjenica je da je Bog uistinu puno više od toga.
Ovo Evanđelje nas poučava, da Bog nije samo tijelo, nije samo duh, nije samo rečenica, niti institucija…. Bog se nalazi u dušama ljudi. Bog se nalazi u ljudskom pogledu na svijet i iza toga.
Bog se uistinu nalazi u srcu svakog od nas, no to, teško biva spoznati, osim kad nam On da upravo do znanja, da tomu biva tako… Spoznajmo ovim trenutkom da je Bog u našim srcima, takvim kakvi jesmo.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb