Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 21, 20-25)
U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao Ga: »Gospodine, tko će Te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«
Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
Riječ Gospodnja.
Ljubav, koja se neizmjerno dariva i danas… naša Preljubljena Istina, Život i sama Vječnost, danas nam tako snažno progovara… danas nam tako snažno šalje Poruku preko stvarnosti dvaju apostola i njihova odnosa: sv. Petra, apostola i sv. Ivana, apostola i evanđelista…
U Djelu „Tumačenje Ivanova Evanđelja”, sv. Augustina, biskupa i crkvenog naučitelja, na samom početku Govora, u kojem se pronalazi tumačenje baš ovog Evanđelja dana, možemo pronaći sljedeće riječi: »Dva je života upoznala Crkva, koja su joj naviještena i predana, jedan u Vjeri, drugi u gledanju; jedan u vremenu putovanja, drugi u vječnomu Stanu; jedan na putu, drugi u Domovini. Jedan označuje apostol Petar, drugi Ivan«.
I dok su se prethodnog dana mogle čuti riječi: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?«, ova današnja stvarnost… ma stvarnost ovog jutra VII. vazmenog tjedna, gotovo posljednjeg dana s uskrsnim čitanjima, razmatranjima… dana pred samu Nedjelju Pedesetnice: Duhove… želi nam urezati… gotovo ugravirati te posljednje riječi… sa samim zaključkom iz Evanđelja po Ivanu.
Isus kaže Petru: … što je tebi do toga? Ti idi za mnom! … dakle, slijedi me, gotovo ne osvrćući se na druge… Nije važno koliko me tko ljubi, već je važno koliko me ti ljubiš… koliko me tvoje srce želi… koliko me tvoja stvarnost prihvaća! Ma kad se gušimo u raznim nejasnoćama života… kad nam nisu tako jasni postupci naših bližnjih i kad nam se po glavi vrzmaju razne nepodopštine… ti me slijedi, u svom vremenu putovanja… Ti me živi u svom skladu… u svojoj harmoniji života… jer dovoljno ti je dano…
Predragi u Kristu… ma preljubljeni u Istini… slavite Boga, već danas… Ljubite Istinu… Prihvatite Krista… To je vaša povijest, koju samo vi možete ispisati i to je vaše srce koje samo u vama pulsira…
Ti idi za mnom! Ti se posveti… Ti se predaj… Ti si taj/-ta koji/-a može ovaj svijet, već danas, učiniti tako plemenitom i tako bogatom stvarnosti… jer Nebo je preblizu… Nebo je već tu… Nebo… i u Vjeri, kao i u gledanju…
Izvori:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb
- Sv. Augustin, Tumačenje Ivanova Evanđelja, Verbum, Split