K Nebu

K Nebu

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 8, 22-26)

 

    U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu Mu slijepca pa Ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«

 

    Riječ Gospodnja.

 
 

      Na osnovu onog što današnje Evanđelje unosi u živote mnogih, pred Bogom i pred ljudima… mogu samo iznijeti odgovor na Kristov upit.

      Vidim Gospodine… Vidim Oče, jer si mi Ti to omogućio… Vidim, jer si Ti dopustio ovim očima da gledaju i vide… Ali, što vidim? Ispred mene nalazi se veliko stablo. Tek malen čovjek i dijete pred njim… Grlim to stablo i promatram prema visinama, ali što dalje vidim… to su meni nedokučiva prostranstva. 

      Puštam Zemlju i sve što se na njoj događa, puštam Ju jer sam doslovce nemoćan pred izazovima na Njoj, ali hitam i čeznem čvrst na zemlji, k Nebu. 

      I što se događa u svemu tom? Kao kad se dijete u boli pronađe pred vlastitom majkom, od koje traži pomoć. Suzama miluje njeno rame i tiho jeca… 

       Dok god čovjek bude čovjek… ti budeš ti… grijeh će biti sama ništica pred Ljubavi koja nas zna kamo voditi… 

 
 

Izvor: 

  1. Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb