Predraga braćo i sestre, predragi u Kristu,
dok slavimo Drugu vazmenu nedjelju, te ujedno i Nedjelju Božanskog Milosrđa, razmišljam o stvarnosti Ljubavi i Vjernosti… sred evanđeoske misli koja se upravo na ovu Nedjelju promišlja po svim crkvama svijeta… u svim srcima… misao Evanđelja po Ivanu (Iv 20, 19-31).
Ljubav dopire do učenika i danas… I tebi danas prilazi Ljubav… upravo Ljubav koja im pokaza svoje ruke i bok. O, kako bi se tek naša srca trebala obradovati po Spoznaji svete Milosti, jer kad god imaš priliku, premda grešan i tako jadan i bijedan, probuditi se iz bunila noći i tmine kojoj si se odao… pohiti predati se Nebu Istine, jer Istina oslobađa… Nebu Ljubav, jer Ljubav ostaje vjerna… Nebu Milosti, jer Milost nanovo rađa, izbavlja i oprašta…
Koliko se samo puta čovjek u svom životu uvjeri: Milosrdan je i milostiv Gospodin, ali opet… ne znam “zahvaljujući čemu”, privije se uz grijeh, uz laž života… počne rušiti te međuljudske odnose, samog sebe gazi i sred tako bijedne Sadašnjosti, on gubi Budućnost… Nebrojeno puta mi, ljudi… gubimo vlastitu Budućnost… gotovo vlastito Spasenje jer nam je dobro?! Što?! Valjati se u blatu nereda života… u pogrdama riječi pred vrijeđanjem bližnjega… Znate, tamo gdje je kaos života… tamo gdje živi nered čovjek pronalazi i u njemu ostaje… gubi se… On se opet gubi u “životnom” bunilu i neredu.
Lako je reći kad je sve očigledno: Gospodin moj i Bog moj, ali vjernim se itekako treba dokazati onda kad ti je užitak nereda zanimljiviji od svetosti molitve, požuda blaženija od biča sred pokore… užitak hrane ljepši od posta o kruhu, o vodi… Živjeti nam je poslanje poznavanja i vjernosti pred Nebom, jer i nama su upravljene riječi: Budi vjeran.
© Ljubimo Te Gospodine, istinska Milosti naša…
Gospodine… u mom životu je bilo jako puno trenutaka kad Ti nisam bio, ni ostao istinski vjeran. U mom, ovom jadnom i bijednom životu… ostali su tragovi ožiljaka koje sam si prečesto sam sebe i rastvarao i dopuštao da se krv iz njih izlijeva, ali Krv iz jednog jedinog Ožiljka… svetog Boka sve to može izliječiti… sve to može do kraja zacijeliti… Znam Gospodine da si čudesan u Milosti Svojoj i u Svom Milosrđu i zato Ti se iskrena srca i ovog puta obraćam.
Blagi i Mileni Oče… Preljubljeni Sine… Istiniti Duše Sveti… pohodite nas i danas Milošću Ljubavi Svoje… jer pisano je: Milošću ste spašeni. Gospodine, padam pred Tobom… s jednom jedinom molbom… Nauči me ovog puta iskreno se kajati… istinski se poniziti… kako bih mogao prepoznati Te u toj Malenosti i Poniznosti i ostati Tebi, Jedinom i Trojstvenom, neizmjerno odan.