Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 2, 22-40)
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Tȁ vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje narodâ,
slavu puka svoga izraelskoga.«Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj:
»Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu,
nad ovim riječima, zaustavljajući se i temeljno želeći promišljati… otvorimo svoja srca prema Istini same Mudrosti i svete Milosti, koja progovara o stvarnosti i misteriju Iščekivanja.
Preljubljeni, iščekujući Utjehu Vječnosti, mudro i razborito se priklonimo molitvi. Tada, proročanstva bivaju dana srcu; Milost biva darovana čitavom biću i sva stvarnost i svetost Neba… bivaju prisutni među nama… s nama… pa čak i po nama…
Koliko boli… koliko patnje; koliko jauka… koliko suza; koliko samo ožiljaka od otvorenih rana… Sve to prikazati Nebu svete Milosti i Utjehe za ono najpotrebnije po svetosti Neba i Božje Volje. I kad je teško, opet ostaje Utjeha… Ma kad je najteže, ostaje Vječnost koja ne izdaje čovjeka. Ostaje anđeoska prisutnost, kao i prisutnost čitave svetosti Neba.
Po uzoru na Šimuna, pa i na proročicu Anu… iščekujući vjerujmo. Vjerujmo, promatrajući Križ Istine koji pruža i dariva Objavu Ljubavi. Ne dopustimo da nas išta pokosi ili pokoleba u Vjeri, koje smo najpotrebniji sada!
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb