Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 16, 15-18)
U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:
»Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se,
a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju:
u ime će moje izganjati zloduhe,
novim će jezicima zboriti,
zmije uzimati;
i popiju li što smrtonosno,
ne, neće im nauditi;
na nemoćnike će ruke polagati
i bit će im dobro.«
Riječ Gospodnja.
Predragi, evo svetosti Evanđelja koje nam istinski progovara o Snazi svetog apostolstva. Ta Snaga ne samo da izvire od Boga, već jest Bog… Bog koji silno djeluje po svojim učenicima i nasljedovateljima Istine koja jest Sin svete Vječnosti… ; Bog koji moli… kako u noćima sred važnih događaja, kao i stvarnosti koje se trebaju odviti uz dioništvo s apostolima i ostalim narodom, tako i u onim noćima bdijenja, traženja Očeve Volje, kao i sred Ljubavi koju je po takvoj silnoj snazi i milosti htio udijeliti čitavom čovječanstvu… sve do one molitve u Getsemaniju.
Sve se ovo događa i biva važnim, da bismo uzvjerovali. I stoga, molimo žarko za dar Vjere… da nam Gospodin prije svega uz Mudrost, kao i Razboritost… Milost i Utjehu… udijeli dar Vjere… da nam se umnoži Vjera… Vjera kojom spoznajemo bitno… iskoračujemo u važno… Vjera koju djelima potvrđujemo, molitvom potkrepljujemo, te samom ljubavlju iz dubine duše i srca hranimo… Vjera je silno važna, kao i Nada… da bismo opstali… u zdravom naumu, kao i svetoj razboritosti.
Preljubljeni, dok slavimo blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola… razmatrajmo nad istinom njegova života dok je bio Savao prije obraćenja, te kasnije kad je postao Pavao, po obraćenju… Zašto me progoniš? – progovorila je Svjetlost Neba i Istina Vječnosti… I te riječi nisu upućene samo njemu tada, već se i svatko od nas, na neki način, može i danas pronaći u tim riječima… možda opomene, ali opomene iz Ljubavi…
Ne boj se maleno stado… Ne boj se nemoćniče sred zanemarenosti dragih i bližnjih… Ne boj se otrovom zatrovani čovječe… Ne boj se ni ti, zloduhom opsjednuti… Ne boj se… – danas više no ikad, kao da biva progovoreno. I koliko god teško bilo, neka Križ zasvijetli po srcima našim u svu Vječnost, dok polako nosimo terete jedni drugima.
Sveti apostole, Životvorne Riječi… Sveti apostole, mačem pogubljeni… moli za nas.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb