Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 4, 18-22)
U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
Draga braćo i sestre, dok i danas Isus prolazi uz stvarnost i ljepotu Galilejskog mora ovog vremena i danas izabire svoje poslanike, svoje učenike… učenike ovog vremena… Da, ovog vremena!
Ovo vrijeme, tako izazovno i tako snažno… vrijeme koje se odigrava tako ubrzano ima one što žare i pale, srcem, molitvom, vjerom, te riječju; djelom, osobito.
Nemamo puno podataka o apostolu Andriji, ali ono što danas u Evanđelju dana (Mt 4, 18-22) biva progovoreno, puno govori i odaje samu odanost, kao i potpunu predanost po povjerenju Gospodinu našem Isusu Kristu.
Pisano biva: Oni brzo ostave mreže i pođu za Njim. To je ono što će sv. Pavao, apostol u svojoj Poslanici Rimljanima (Rim 10, 17) reći: … vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
Današnji blagdan dovodi nas pred dva upita: Koliko sam spreman, već jednom zauvijek, uzvjerovati Poruci evanđeoske Riječi?; kao i to: Koliko sam spreman drugima prenijeti Riječ Istine, Riječ Evanđelja… kako bi i oni uzvjerovali; prenijeti, ne srameći se svoje vjeroispovijesti, svog Gospodina, svog Kralja srca?
I sv. Andrija, apostol… bio je jedan od onih koji su dali svoj život za Krista. Završio je na “X” križu: krvlju pružajući čitava sebe; ljubavlju svjedočeći još prvu vjernost i odanost Riječi; Milošću okrijepljen sakramentom životnog pomazanja za Vječnost…
Preljubljeni u Kristu, dok zima vlada i hladnoća mnoga srca ovija, utoplimo se u Riječi, te pronađimo svoj dom u Hramu Istine, gdje: još ima Milosti… još ima svetosti… još ima Ljubavi… te još ima vjernosti…