Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 8, 1-10)
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
Predragi u Kristu,
ovim evanđeoskim prikazom, Isus i danas, kao i tad` odgaja. Uistinu je važno kako svojim udijeliti… kako svojim dijelom, svojim imanjem… svojim posjedovanjem, bilo kruhova i ribica ili nekih drugih dobara, udijeliti onima istinski u potrebi.
Svojim udijeliti – najbolji je način za iskaz realnosti ljubavi posađene u našim srcima… koju ili imamo ili nemamo. Ljubav prema bližnjemu, kao ljubav prema samima sebi… ljubav je koja uz prvotnu zapovijed ljubljenja Boga, dolazi kao drugotno bitno pravilo življenja, pa i djelovanja.
Uistinu, pravi je blagoslov i sveta mudrost, nasljedovati duhom, te čitavim bićem Srce Sina svete Vječnosti… Srce koje ukazuje na darivanje, na ljubav… velikodušnost, uslužnost, dobrotu… dakle, plodove Duha Svetog, od Neba posijane u našim bićima.
I uze… zahvali, razlomi i davaše… uistinu, kao i danas po mnogim oltarima, odnosno ljepota živućih žrtvenika, gdje promatramo Kristovo Sebedarje, posredstvom Njegovih odabranih slugu. Tako je veličanstveno biti prisutan sred svetosti oltara i uvijek iznova s novim žarom, entuzijazmom i svetosti Neba čuti i doživjeti moć tih svetih, ljupkih riječi.
Neka nas ovo sveto Evanđelje potakne na istinski i sveti suživot s bližnjima, jer „svojim udijeliti” k Nebu privodi.