Ući u jednu porušenu tvrđavu dječja je igra. Ne želi to okrutni kralj Pakla. Hoće tvrđave Božje, kule čiste i ukrašene, jasne poput kristala, otporne poput čelika, koje sa svih strana pokazuju ono što je isklesano, sve do najskrivenijeg kutka, – a iz čijih skrovišta, poput fluida što teče iz nutrine prema vani ukazuje se: najsvetije Ime: BOG! Ime što ga oni ljube, služe, izgovaraju s poklonstvenim duhom pri svakom kucaju njihovog srca. Uzeti ih, posvojiti ih, otrgnuti ih od Mene, izbrisati iz vašeg trojnog bića – duha, tijela, razuma – to Ime, učiniti od vas… cvijeća iz mog perivoja… nečistoću za svoj pakao i smijati se, bacajući svoj psovački smijeh pred tron božanstva, smijati se zbog svoje pobjede nad čovjekom i nad Bogom. Evo radosti Sotone.
Što ste više Moji toliko on više bijesni da vas učini svojima. I kako je u vama budnost i uporna volja, on, Lukavac, ne slijedi vas i ne progoni s metodom što je upotrebljava prema drugima. Ali vas napada iz potaje, zaplotnjački, u sve dužim razmacima, u nepredvidivim trenucima i s nezamislivim motivima. Iskorištava bol, bolest, potrebe, napuštanja, razočaranja i skače poput pantere na vašu začuđenu i ožalošćenu slabost tog trenutka, nadajući se da će vas tada pobijediti da vam se osveti i da vam nadoknadi za sve one pute kad ste ga pobijedili.
© Uistinu, u ovom vremenu… u ovoj stvarnosti života… itekako je važno ostati svoj i biti mudar čovjek.
Sredstva? – Nebrojena! Metoda? – Samo jedna. Metoda dobrohotne lažne blagosti, obrazložene i smirene riječi, prijateljskog izraza, tobožnjeg prijateljstva koje pomaže, koje želi pomoći.
Jesi li imala napadaja? Imat ćeš ih još, i mnogo, i uvijek sve prepredenijih. Oh! Kakve zlobe i zavisti prema Meni i prema tebi! Uvijek sve više ćeš ih imati i tako oštroumnih i dovitljivih, da bi i najlukavijeg mogli obmanuti. Najlukavijeg govoreći po ljudsku… Jer – smiješi se, dušo, koju ljubim – jer jednostavnost (bezazlenost) prožeta Bogom i koja se uščuva takvom… neprobojna je pred svakim cjepidlačenjem.
Ranit će te izvana. Ali čast je za vojnika rana koja obilježava tijelo i govori: Ovaj znak je dokaz muževne bitke. I što više jedan vojnik ima tijelo išarano ovim znakovima, više se tom hrabrom vojniku svijet klanja.
U duhovnim bitkama događa se isto. I vaše rane, koje ne povređuju duh nego samo modricama obilježavaju ono što je omot duha – kralja, jesu vama na čast. I zbog njih bit ćete počašćeni na Nebesima.
Uistinu ti kažem da vi nazivate mučenicima samo one koji poginuše od tirana. Ali svi Moji sveti su mučenici. Jer da bi bili sveti trebali su podnijeti progonstvo od Sotone i ostati vjernima.
Slava onome koji pobijedi!
Palme nebeske su za vas.
© Predragi u Kristu, riječi koje pronalazite u članku Cilj Lukavca, riječi su našeg Gospodina Isusa Krista, upućene Marii Valtorti. Njih pronalazimo u predivnoj i itekako poučnoj knjižici Rane nas Njegove iscijeliše… (Iz 53,5) koju je izdao † don Božidar Medvid.