Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 12, 54-59)
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: ‘Kiša će!’ I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: ‘Bit će vrućine!’ I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?«
»Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Riječ Gospodnja.
Da, čak i sama Pravda ima apsolutno pravo biti to što jest. Štoviše, Pravda jest upravo ono što jest.
Unutar same definicije pravde, navodi se kako je ona idealno stanje… no, možemo li mi uočiti, vidjeti, osjetiti ili jednostavno doživjeti tu Pravdu?! Dakako da možemo. Mo-že-mo!
Po Ispovijedi, pruža nam se Nada. Po Riječi, pruža nam se Budućnost, Vječnost. Po Euharistiji, pruža nam se ŽIVI BOG. Po prijatelju, pruža nam se savjet. Po blagoslovu svećenika, pruža nam se Mir. Ma koliko li samo plemenitosti, dobra, pa čak i odanosti pruža upravo sama Pravda.
Želimo više od Pravde? Želimo više od Višeg?! Zato i jesmo ponekad licemjeri… Nije to tako mila riječ, ali zavrijedi li umjeti rasuđivati ovo Isusovo…
Tužni smo i teško je probaviti neke informacije, kao što je teško kad vidiš da si u minusu, bilo na računu ili u nekoj drugoj stvarnosti, paketu ili situaciji…
Postoji ta Nada, po kojoj, duboko vjerujem odgovornost ima svoj smisao, svoju riječ… I odgovornost pada na onog koji je uistinu začetnik da li određene negativne situacije, da li nekog problema ili pak nekog rješenja.
Ako odgovornost ne vodi rješenju sveg, pa i samom Cilju, što onda vodi?!
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb