Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 8, 21-30)
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima:
»Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.«Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?« A Isus nastavi:
»Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
Stoga vam i rekoh:
‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.«Nato Mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:
»Tȁ što da vam s početka opet zborim?
Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no Onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od Njega, to ja zborim svijetu.«Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče:
»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sama
jer ja uvijek činim što je Njemu milo.«Na te Njegove riječi mnogi povjerovaše u Njega.
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu,
dajmo se u ovu svetost evanđeoske Riječi… Ovaj dijalog između Isusa i farizeja, itekako, na poseban način progovara o bîti svete spoznaje. I dovodimo se pred upit: Spoznajemo li mi Sina Čovječjeg… Isusa Krista… u onoj stvarnosti, u onoj dimenziji… u toj temeljnoj Istini koja jest sâm On?!
O, ljubljena Istino, kako li mi, grešni ljudi, griješimo sa svojim nekim spoznajama, a istinita i jedina spoznaja o Tebi jest da si Ti Očev, kao i to da je Otac Tvoj…
Ne boj se čovječe, ući u vlastito srce… ući u dubine svoje duše… onda kad možeš… ondje gdje možeš… dovesti sebe do najiskrenijeg životnog trenutka u odnosu sa samim sobom… da bi spoznao… da bi povjerovao… da bi uistinu, istinski uvidio tko je to Sin Neba za tebe… Isus Krist, Sin Božji.
Ne podlažimo se vlastitim grijesima… Ne robujmo toj prljavoj i ne zasluženoj stvarnosti nas samih, osobito ne pred Istinitim, Jedinim i Trojstvenim Bogom.
Isusova svetost Poniznosti je uistinu vječna i sveta, te mi sada hodimo upravo k vrhuncu i završetku svetosti Korizme, ali za svu Vječnost i sve vjekove… za svo čovječanstvo, Križ ostaje neupitnom stvarnosti… sigurno, uzdignuće na sramotan način, ali preobraženo uzdignuće na svet i dostojanstven način Oca.
Nije li to mogla samo Ljubav Boga učiniti?!
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb