Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 1, 26-38)
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k Njoj i reče: »Zdravo, Milosti puna! Gospodin s Tobom!«
Na Tu se Riječ Ona smete i stade razmišljajući kakav bi to bio Pozdrav.
No anđeo Joj reče:
»Ne boj se, Marijo!
Ta našla si Milost u Boga.
Evo, začet ćeš i roditi Sina
i nadjenut ćeš Mu Ime Isus.
On će biti velik
i zvat će se Sin Svevišnjega.
Njemu će Gospodin Bog
dati prijestolje Davida, oca Njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke
i Njegovu Kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«
Anđeo Joj odgovori:
»Duh Sveti sići će na Te
i Sila će Te Svevišnjega osjeniti.
Zato će to Čedo i biti sveto,
Sin Božji.
A evo Tvoje rođakinje Elizabete:
i ona u starosti svojoj zače sina.
I njoj, nerotkinjom prozvanoj,
ovo je već šesti mjesec.
Ta Bogu ništa nije nemoguće.«Nato Marija reče:
»Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po Tvojoj Riječi!«I anđeo otiđe od Nje.
Riječ Gospodnja.
Bog ne sili na ništa… Bog nas ne obvezuje ni na što…
Najljepša stvarnost, koju smo danas pozvani razmatrati jest upravo Povjerenje… I dok čovječanstvo desetljećima, pa i stoljećima gradi to međusobno povjerenje… Bogu, Njeno „da”, to jest Njen trajan pristanak… od silne je važnosti… On ga cijeni… On ga blagoslivlja… On ga sred anđeoske stvarnosti, za svu Vječnost obistinjuje… ostvaruje…
Osluškujmo po Milosti, sred ražarene i zapaljene nutrine srca, svetost ove evanđeoske povijesne Stvarnosti… i nemojmo se umoriti, pokušavajući razumijeti Svetost… nemojmo se umoriti…
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb