Prijateljstvo ne može biti koristoljublje… Prijateljstvo ne može biti marketing… Prijateljstvo ne može biti profitiranje i zarađivanje na osnovu nečije dobrote, plemenitosti, iskrenosti i ljubavi prema Bogu. Sve ovo navedeno, tako je daleko od prijateljstva. Prijateljstvo je u konačnici sam čovjek sa samim sobom. To bi bila definicija današnjeg prijateljstva.
I ja sam od samog Krista bio ostavljen. Pitao sam se: “Zašto?”, ali odgovor je bio šokantan i iznenađujuć… Baš kad sam trebao i zagrljaj i ruke, osjetio sam u srcu riječi: “Obriši suze i idi od Mene…” Zašto je to rekao? Zašto je to učinio? Zašto je to htio? Mislite da je lako danas prolaziti kroz život uz sam mobitel, internet, laptop, posao… Mislite da je lako danas biti udaljen od pravih ljudi, a biti zakočen u svom životu s ljudima koji su ti jednostavno postavljeni i grubo rečeno nasađeni…
© Život ide dalje… Sa ili bez ljudi koje toliko volimo… Život ide dalje i dao dragi Bog da budemo pomireni s tom stvarnom činjenicom…
Ljudi budite mi jako oprezni. Jako, jako oprezni. Ne govorite o tome drugima što molite! Ne govorite koliko molite! Ne propovijedajte na sva usta o svojim dobročinstvima na bilo koji način učinjenima jer biste se mogli gorko pokajati kad tad. Ma iskidaj stranice ispisane života od mene… Rastrgaj svu ljubav koja ti je bila pružena… Uništi apsolutno svaki tračak moje postojanosti u svom životu.
Poražavajuće je to na koliko čovjek laži može nasjesti… na koliko laži može naići… i s koliko laži može biti osakaćen duševno… Kad shvatiš kako se od nekih ljudi gotovo nemoguće rastaviti, znaj da ni to nije dobro, jer mi smo poslani jedni drugima kako bi samo životni trenutak zapečatili i to je sve. To je sve što mi možemo jedni drugima pružiti. Ostaje molitva… hoćemo li ju iskoristiti za budućnost misleći također i na one koji su uljepšali našu prošlost ili ne… ovisi o nama.
© Zatvori i prikrij… Dostojanstveno čuvaj i bodri… To neka ostane između tebe i Boga…
Nikada niste mogli ostaviti ljepši trag pred spomenom moga života doli ste ga učinili onda kad ste toga bili najmanje svjesni. To je sva istina koju želim i dalje od vas. Nikad niste mogli niti jeste ostavili ljepšu uspomenu za moj život i za moje Sutra upisano u Vječnosti, doli ste to napravili onda kad ste krenuli moliti za mene. Ja sam ne znam kakva je smrt, ali ju predosjećam. Ne znam kako je proći onaj “zadnji mrtvački hroptaj”, ali znam da ovo dugo neće potrajati i zato već sad nastojim biti spreman.
Koliko suza prolijemo zato što nam s nekim ljudima ne ide… Koliko suza prolijemo zato što nam nisu neki ljudi bili suđeni… Vi možete puno bolje! Takva neaktivnost i tolika pasivnost u životu “prijatelja” bolan prizor ostavlja… Vjerujte mi nema vremena onaj koji ga ne želi naći. O, kakva šteta što nisam taj Sudac, Mudrac… nego smrtan čovjek… jer da jesam, onda bi s krovova neke stvari mogao prozboriti i mimo propisa neke riječi izreći, a protiv loših ustupaka i poteza bar malo života provesti.
© Zahvali dušo moja… Zahvali srce moje… Zahvali… jer i ostavljeno, te napušteno… Bog prima k Sebi…
O, da i Krist je s Majkom volio provoditi svoje zadnje trenutke života, a tako i ja nastojim s majkom nekako biti blizak po ljubavi roditeljskoj i Miru Božjem. Ako bi ikoga trebao moliti za oprost, to je moju vlastitu majku, jer je sa mnom potrpila i gore negoli Monika sa svojim Augustinom. I gore…
Isuse, Kamenu zaglavni, što ga mnogi odbaciše, smiluj se…