Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 4, 43-54)
U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci Ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu pa Ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!” Kaže Mu kraljevski službenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.” Kaže mu Isus: “Idi, sin tvoj živi!”
Povjerova čovjek riječi koju Mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Evo nas, predragi u Kristu, pred drugim znamenjem Isusa u Kani Galilejskoj. Možemo slobodno reći: upornost kraljevskog službenika se uistinu isplatila… Bio je uporan, da je pitanje da li je on čuo Isusa što mu govori o onom što ište, sve dok mu nije u konačnici rekao: … sin tvoj živi.
Ovo bih povezao s našim narodom. Mi smo ti koji slabo čujemo, koji slabo otvaramo svoje uši i svoje oči… gotovo, sve dok nas nešto ne zadesi, pa i dok se nešto ne ostvari… I sad slijedi to famozno pitanje: Uistinu, vjerujemo?!
Gdje je naš prosvjed srca za Boga Živog?! Gdje je ta istinska, pa i slijepa vjera, ako treba, jer pisano je: Blaženi koji ne vide, a vjeruju?! Gdje je sad, naše traženje žive, zajedničke, skladne, zdušne molitve… sred Hrama?! Gdje je ta naša katolička borba za Svetost, za Vječnost?! I zašto smo tako uspavani, mlaki i ravnodušni?!
Pri ovom čudu nije bio potreban živi doticaj s Isusom, jer je kraljevski službenik imao vjeru i upornost… Tako neka bude i u dubinama naših duša, kao i u stvarnosti našeg života, da živo žudimo za Vjerom i upornosti, te da ne posustanemo na putu k Istini… Stoga, predragi u Kristu, pohitite u susret poput ovih slugu iz Evanđelja jedni drugima, srcem, duhom i dušom… posebice molitvom, kako bi se Riječ ispunila, Ljubav ostvarila i Blagoslov udijelio.
Gospodine, dotakni naša srca. Izliječi našu tugu za Tobom. Dotakni naše umove, naše pameti… Dotakni našu hladnoću, našu mutnu sliku sred Istine… Dotakni Gospodine sve dijelove našeg bića i našeg života, kamo struji nered, nesklad, kao i sama odsutnost Tebe. Budi nam blizu… blizu poput ove blizine sinu kraljevskog službenika, kojeg je pustila ognjica. Budi blizu svima zaraženima u našoj domovini i svijetu… Budi blizu Gospodine, posredstvom svojih svetih nebeskih posrednika, te anđeoske blizine… Dotiči sve Gospodine… Liječi i oslobađaj, te se proslavi… Istinski i ponizno Te to molimo… Amen.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb