Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 9, 57-62)
U ono vrijeme: Dok je Isus sa svojim učenicima išao putom reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.” Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”
Drugomu nekom reče: “Pođi za mnom!” A on će mu: “Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.” Reče mu: “Pusti neka mrrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.”
I neki drugi reče: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.” Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”
Ova, evanđeoska Riječ dana, itekako potiče na razmišljanje… jer dobro nam je paziti kad Kristu želimo nešto obećati, poput ovog: Za Tobom ću… a još više oprezan biti prema onom što to Krist želi meni reći.
Ove tri slike, pod kapom teme: Za Tobom ću… itekako nam se trebaju jasno istaknuti pred posluhom Istini, kao i slušanjem Vječnog Kralja naših srdaca… Mislim, da su istinski znali srcem osjetiti Bît Njegova Poslanja, Njegove Poruke i Ljubavi… ne bi uopće obećavali ili se pak premišljali… kao što su neki tražili da nešto ovozemaljsko usavrše, obave i da tek onda krenu za Njim…
Tko je za tebe, čovječe, Mesija? Tko je za Tebe istinski Poslanik, Boga Oca, Svemogućeg? Dakle, ako On tvrdi: … nema gdje bi glavu naslonio, onda nam itekako ta svetost Poslušnosti i Poniznosti treba još više biti jasna i očita.
U konačnici, poput sv. Dominika Guzmána, kojeg danas častimo, u zajedništvu s našom Majkom, Kraljicom Mira, uz svetu Krunicu, hodimo k Vječnosti nalaženja Sina Miljenika… jer biti s Njim, te ostati s Njim… može samo onaj tko istinski želi voljeti i sebe i Boga i bližnje.