Volio bih draga braćo i sestre, kad biste opet mogli pročitati Evanđelje koje ovog dana Majka Crkva diljem svijeta Svojim miljenicima pruža – (Mt 17, 22-27).
Prvo, što vas želim pitati: Koje blago su vama tijekom života pružili ljudi ili osobe do kojih vam je stalo? Ljudi… koje ste voljeli? Pojedinci… za koje ste bili spremni puno toga žrtvovati?
© svako koljeno dostojno je samo poklonstva pred Gospodinom… bio ne znam čiji “podanik”… Gospodinu podaj naklon
Krist ovim Evanđeljem jasno daje naslutiti da Mu je stalo čak i do onog kojeg je po ljudskom možda nemoguće privesti Nebu! Ma gdje bi kraljevi zemaljski ubrali carinu od svojih sinova? Čak mi dolazi na pamet da se upitam: Koji je to uopće kralj zemaljski sebe malo oštetio, kako bi drugom ugodio i pomogao?
Podati to raspadljivo, a opet vrijedno… moraš nekom moćniku da li iz kulture, reda ili tradicije… poštovanja… Zašto Bog nije poštedio ni onog siromaha, nego i on mora podati nešto vrijedno? To mene muči. I onda postoji u konačnici istinsko pitanje: Zbog čega? Kojim pravom? Kojim razlogom ti isti kraljevi zemaljski pred predanim vrijednim zatvaraju oči, a pružaju gotovo apsolutno NIŠTA.
Jesu li i pred ovim Evanđeljem i pred Nebom ti kraljevi zemaljski opravdani ili pak Bog neku dublju drugu poruku želi predati ovom svijetu i vijeku?