Gorak okus… ma gorko stanje ti može priuštiti samo ne mudra i ne pametna osoba dijete drago. Ovim svojim postom želim vam pružiti pouku onog nestalog i tihog naraštaja u srcima roditelja i odgajanika što počiva… oni nisu mogli pojesti i pretrpjeti te tihe uspomene koje je život Vječnosti donio i odnio… Život Vječnosti dopire…
Posljednji Život nije definitivno život licemjerstva, pogrdnosti, laži… Posljednji Život ostavlja Bog onom kom je namjenio. Zagrmilo, zaorilo Nebo, ali laž se otkrije i dvoje što se ljubi pogine… Pogine… jer iskustvo Prave i Vječne Ljubavi me naučilo da je Ljubav Umrla, ali i Oživjela. Zamisli pak to!
opis fotografije: grobni humak mladog čovjeka (© dreamstime)
Dijete drago… evo Kapi Božjih Suza po mramoru ploče tvoje. Evo tvojih omiljenih igračaka i onog cvijeta što ti ga mati od milja dariva iznova. O, dijete drago… na ovaj blagdan ti kažem… ubio ti sebe, ranio ti sebe… ili te drugi ubili i ranili… sveta si osoba… Jedinstvena, sveta i neponovljiva.
Pusti Kap svete Suze svoje s Neba… i ne boj se… Toliko smo puta zajedno molili da nestanemo s ovog života, pod istim Nebom… pod istim zvijezdama… a uvijek… kao prokleto i odijeljeno od Istine… netko prije, a netko kasnije… ode odvojeno i moje i tvoje… Vječno traženje…
O, dragi tata… mama… nisam možda mogao ispuniti ono što se od mene očekivalo, ali sam barem pokušao… pokušao… voljeti, ljubiti i u konačnici oprostiti…