Jutro nakon što je izabran za 267. papu, papa Lav XIV. slavi Misu s kardinalima izbornicima u Sikstinskoj kapeli, podsjećajući ih da „trebamo svjedočiti našu radosnu Vjeru u Krista”, upozoravajući da tamo gdje Vjere nema, život gubi smisao.
„Pozvani smo svjedočiti svoju radosnu Vjeru u Krista Spasitelja…” Papa Lav XIV. uputio je ovaj srdačni podsjetnik tijekom svoje prve Mise kao pape u petak, 9. svibnja 2025. s kardinalima izbornicima i drugim kardinalima, prisutnima u Rimu, u Sikstinskoj kapeli, točno na mjestu gdje su ga birači s najmanje dvotrećinskom većinom izabrali za 267. papu na četvrtom glasovanju u četvrtak, poslijepodne.
U svojoj homiliji, novi je papa pozvao na uvijek bolje njegovanje osobnog odnosa s Kristom i inzistirao je na tome da bez Vjere život nema smisla. Međutim, novi papa rođen u SAD-u, započeo je s nekoliko riječi na engleskom jeziku u kojima je zahvalio kardinalima izbornicima na ukazanom povjerenju. „Želim ponoviti riječi iz Responzorijskog psalma: Pjesmu novu pjevat ću Gospodinu, jer čudesa učini i to ne samo sa mnom, nego sa svima nama.”
„Moja braćo kardinali, dok slavimo jutros,” potaknuo ih je, „pozivam vas da razmišljate o čudima koja je Gospodin učinio, blagoslovima koje Gospodin nastavlja izlijevati na sve nas kroz Petrovu službu.”
„Vi ste me pozvali da nosim taj križ i da izvršim to poslanje i znam da se mogu osloniti na svakoga od vas da hodate sa mnom, dok nastavljamo kao Crkva, kao zajednica Isusovih prijatelja, kao vjernici, navještati Radosnu Vijest, naviještati Evanđelje”, rekao je. Krist nam je pokazao ljudsku svetost.
Propovijed pape Lava XIV., koju je zatim izgovorio na talijanskom jeziku, bila je usredotočena na sv. Petra, prvog papu, podsjećajući na njegove riječi iz Evanđelja po sv. Mateju: „Ti si Krist, Sin Boga Živoga”, kako bi ilustrirao onu baštinu, omogućenu ustrajnom Vjerom u Gospodina, „koju je Crkva, kroz apostolsko nasljedstvo, sačuvala, produbila i predala dvije tisuće godine.”
Osvrćući se na Petrov odnos s Kristom, papa je podsjetio da Isus, naš Spasitelj, jedini otkriva Očevo Lice. „U Njemu nam se Bog, da bi postao blizak i dostupan muškarcima i ženama,” istaknuo je, „objavio u povjerljivim očima djeteta, u živahnom umu mlade osobe i u zrelim crtama čovjeka, da bi se nakon Uskrsnuća, konačno ukazao svojim učenicima, svojim slavnim Tijelom.” Na taj način, rekao je papa, „pokazao nam je model ljudske svetosti, koji svi možemo nasljedovati, zajedno s obećanjem vječne Sudbine, koja nadilazi sve naše granice i sposobnosti.”
Dar i put
Papa je primjetio da Petar u svom odgovoru shvaća da je to i „dar Božji”, kao i „put koji treba slijediti, kako bi dopustio da ga taj dar promijeni”, te potvrdio da su „oni neodvojivi aspekti Spasenja, povjereni Crkvi, da ih naviješta za dobrobit ljudskog roda”.
„Zaista”, zadivio se papa Lav XIV., „oni su povjereni nama, koje je On izabrao prije nego što smo oblikovani u utrobi naših majki, ponovno rođeni u vodama krštenja i nadilazeći svoja ograničenja i bez vlastite zasluge, dovedeni ovamo i odavde poslani, kako bi se Evanđelje moglo naviještati svakom stvorenju.”
Pozvao me na vjernost Crkvi
Novi papa podsjetio je da ga je Bog pozvao jučer poslijepodne, Njegovim Izborom za 267. papu, da naslijedi Petra, te mi je kao takvoga „povjerio ovo blago, da uz Njegovu Pomoć, budem vjeran upravitelj za dobro cijelog Otajstvenog Tijela Crkve.”
Ipak, Petar, prisjetio se papa, daje svoju ispovijest Vjere, kao odgovor na konkretno pitanje: „Što ljudi kažu tko je Sin Čovječji?” Ovo pitanje, istaknuo je papa Lav, nije beznačajno i tiče se „bitnog aspekta naše službe, naime svijeta u kojem živimo, sa svojim ograničenjima i njegovim potencijalom, njegovim pitanjima i njegovim uvjerenjima”.
Dva različita stava
„Što ljudi kažu tko je Sin Čovječji?”, ponovio je novi Sveti Otac, napomenuvši: „Ako razmislimo o prizoru koji razmatramo, mogli bismo pronaći dva moguća odgovora, koji karakteriziraju dva različita stava.” Prvo, rekao je papa Lav, postoji odgovor svijeta, koji „neće oklijevati odbaciti Ga i eliminirati”, kada „Njegova Prisutnost postane dosadna”, također zbog „Njegovih strogih moralnih zahtjeva”.
Zatim postoji drugi mogući odgovor na Isusovo pitanje, onaj običnih ljudi, koji Ga vide „kao čestitog i hrabrog Čovjeka”, ali za njih „On je samo Čovjek i stoga, u vremenima opasnosti, za vrijeme Njegove Muke i oni Ga napuštaju i odlaze razočarani.”
Misionarsko djelovanje, potrebno je tamo gdje je teško propovijedati svjedočanstvo. Ono što je zapanjujuće u vezi s ova dva stava, rekao je papa, jest njihova današnja relevantnost, jer oni, priznao je Sveti Otac, utjelovljuju pojmove koje bismo lako mogli pronaći na usnama mnogih muškaraca i žena u naše vrijeme, čak i ako su, iako u biti identični, izraženi različitim jezikom.
„Čak i danas”, upozorio je, „postoje mnoga okruženja u kojima se kršćanska Vjera smatra apsurdnom, namjenjena slabima i neinteligentnima. Okruženja u kojima se preferiraju drugi vrijednosni papiri, poput tehnologije, novca, uspjeha, moći ili zadovoljstva.” Riječ je o kontekstima, istaknuo je, „gdje nije lako naviještati Evanđelje i svjedočiti Njegovu Istinu, gdje se vjernike ruga, suprotstavlja im se, prezire ih ili u najboljem slučaju tolerira ih i sažalijeva ih.”
„Ipak, upravo iz tog razloga”, rekao je, „to su mjesta gdje je naš misionarski doseg očajnički potreban.”
Nedostatak Vjere, praćen nedostatkom smisla života
„Manjak Vjere”, istaknuo je papa Lav, „često je tragično praćen gubitkom smisla života, zanemarivanjem milosrđa, užasnim povredama ljudskog dostojanstva, krizom obitelji i tolikim drugim ranama, koje pogađaju naše društvo.”
Danas, primjetio je, „postoje mnoga okruženja u kojima je Isus, iako cijenjen kao Čovjek, sveden na neku vrstu karizmatičnog Vođe ili Nadčovjeka.” Priznajući da se to događa „ne samo među nevjernicima, nego i među mnogim krštenim kršćanima”, papa Lav je upozorio da oni, kao takvi, „na kraju žive, na ovoj razini, u stanju praktičnog ateizma”.
Imajući to na umu, papa Lav je umirio vjernike: „Ovo je svijet koji nam je povjeren, svijet u kojem smo, kao što nas je papa Franjo toliko puta poučio, pozvani svjedočiti svoju Radosnu Vjeru u Krista Spasitelja.”
„Stoga je,” nastavio je, „bitno da i mi ponovimo s Petrom: ‘Ti si Krist, Sin Boga Živoga’.”
Svakodnevno putovanje obraćenja
Rekao je da je to bitno činiti, prije svega u našem osobnom odnosu s Gospodinom, u našoj predanosti „svakodnevnom hodu obraćenja”.
Zatim, kao Crkva, trebamo činiti isto, podsjetio je, „zajedno doživljavajući našu vjernost Gospodinu i donoseći Radosnu Vijest svima”.
„Kažem to ponajprije sebi, kao Petrovu nasljedniku, dok započinjem svoje poslanje kao rimski biskup”, rekao je, rekavši da to čini prema poznatom izrazu sv. Ignacija Antiohijskog „da u Ljubavi predsjeda sveopćoj Crkvi”.
Podsjetio je da je „sv. Ignacije, koji je u okovima bio odveden u ovaj grad, mjesto svoje predstojeće žrtve, tamošnjim kršćanima napisao: ‘Tada ću uistinu biti učenik Isusa Krista, kad svijet više ne bude vidio moje tijelo’.”
Pomicanje u stranu da napravim mjesta za Krista „Ignacije je”, objasnio je papa Lav, „govorio o tome da su ga u areni proždrle divlje zvijeri – i tako se i dogodilo”, pojasnio je dodajući: „Ali, njegove se riječi odnose općenito na neizostavnu obvezu za sve one u Crkvi koji vrše službu autoriteta.” Konkretno, istaknuo je, to je opredjeljenje „odmaknuti se kako bi Krist ostao, učiniti se malenim, kako bi Ga se spoznalo i proslavilo, potrošiti se do krajnjih granica, kako bi svi imali priliku upoznati Ga i ljubiti”.
Papa Lav XIV., zaključio je svoju propovijed molitvom: „Neka mi Bog udijeli ovu Milost, danas i uvijek, po ljubeznom zagovoru Marije, Majke Crkve.”
Izvor: