Moliti i ljubiti

Moliti i ljubiti

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 17, 20-26)

 

    U ono vrijeme: Podiže Isus oči k Nebu i pomoli se:
    »Oče sveti!
    Ne molim samo za ove
    nego i za one
    koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
    da svi budu jedno
    kao što si Ti, Oče, u meni
    i ja u Tebi,
    neka i oni u nama budu
    da svijet uzvjeruje da si me Ti poslao.
    I slavu koju si Ti dao meni
    ja dadoh njima:
    da budu jedno
    kao što smo mi jedno –
    ja u njima i Ti u meni,
    da tako budu savršeno jedno
    da svijet upozna da si me Ti poslao
    i ljubio njih kao što si mene ljubio.
 

    Oče,
    hoću da i oni koje si mi dao
    budu gdje sam ja,
    da i oni budu sa mnom:
    da gledaju moju slavu,
    slavu koju si mi dao
    jer si me ljubio
    prije postanka svijeta.
    Oče pravedni,
    svijet Te nije upoznao,
    ja Te upoznah;
    a i ovi upoznaše
    da si me Ti poslao.
    I njima sam očitovao Tvoje Ime,
    i još ću očitovati,
    da Ljubav kojom si Ti mene ljubio
    bude u njima
    – i ja u njima.«

 

    Riječ Gospodnja. 

 
 

    Isus, na jedinstven, svet… ali i tako dostojanstven način, podiže svoje oči k Nebu… dakle, podiže i upravlja svoj svet Pogled prema Onom od kog’ je sve počelo… prema Onom kojeg su vjekovi iščekivali na ovaj ili onaj način… podiže Pogled, kako svoje Duše i svog Srca… ma tako i čitavog svog Bića, upravo prema svom Ocu. 

    O, koje li Poniznosti… O, koje li Skrovitosti… gdje se rađa malenost, pa onda i vapaj zagovora Onog koji je sam Bog… Onog koji je s Ocem jedno… 

    Ma Isus tu, braćo i sestre, moli i za nas… jer i mi smo danas otvorili Pisma… jer smo i mi danas prepoznali da On jest i u nama i u našim srcima… koliko god i nečista i blatna… i grešna i jadna bila…  ništa ne može odijeliti Stvoritelja od stvorenja, osobito ako je to Volja Stvoritelja… jer On ljubi… On prašta… On udjeljuje. 

    Ostaje nam vjerovati, no i po Vjeri djelovati. Događaju se i vatre i poplave… događaju se nevremena… a svijet… a ljudi… kome se obraćaju?! Kome se danas preporučuju?! Čim svoje tijelo pečate?! Gdje je nestao taj žar vapaja, kao što su to nekoć i sv. Bernard, kojeg danas slavimo i toliki sveci imali… živjeli… očuvali i širili… ?! 

    Uistinu, ostaje nam ponizna srca moliti i ljubiti. 

 
 

Izvor: 

  1. Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb