Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 24, 13-35)
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati Ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave, te Mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A On će: »Što to?« Odgovoriše Mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su Ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt, te Ga razapeli. A mi se nadasmo da je On onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle Njegova Tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je On živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali Njega ne vidješe.«
A On će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju Slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o Njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a On kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi, te im davaše. Uto im se otvore oči, te Ga prepoznaše, a On im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako Ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Snaga i Moć Onog koji sve preobražava… koji sve mijenja… nalazi se upravo… i to je fascinantno, jer se događa i nakon Uskrsnuća, gotovo isto kao i prije… u skrovitosti… u skrivenoj Ljepoti istinske i jedinstvene Svetosti, koja se tek ima otkriti.
Snaga i Moć Uskrslog… mudro i dostojanstveno osluškuju riječi, tek običnih ljudi, te se potom, uistinu, po daru i Milosti spoznaje i otkrivaju i darivaju i Srcem i Dušom.
Snaga i Moć Svetosti, koja nije dokučiva svakom… koja nije ni otkrivena svakom… dolaze do izražaja, te bivaju istaknute, na osobit način onda kad mislimo da nam je sve jasno… da nam je sve obznanjeno. No, Mudrost drukčije reagira, te daje do znanja, kako dvojici učenika na putu u Emaus, tako i nama danas… da nam tek predstoji nešto novo naučiti, spoznati i otkriti.
Vrhunac i Snage i Moći Uskrslog… Duhom Svetim bivaju protkane, jer po Daru Raspetog, Duh Sveti dolazi… i sred Milosti Uskrsnuća i sred Milosti Uzašašća i u konačnici sred Milosti same Pedesetnice…
Da… dao dragi Bog, da se i nama otvore oči… da Ga i mi prepoznamo… da i nama gori srce dok nam bude govorio sada i u svu Vječnost… naočigled potrebitima, te spasenje svima koji su i željni i voljni istinski Ga i danas upoznati, prepoznati i pružiti drugima.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb