Predragi… čovjek može zašutiti na čovjekovu riječ i ostati čak bez odgovora kako hvale, tako i istinske zahvalnosti… čega smo upravo svjedoci u ovom vremenu; jer to se događa, to se na neki način i ponavlja. Čovjek od vijeka biva poznat dragom Bogu i Bog dobro zna kakav je on istinski u svom srcu.
Jedino Bog… jedino Isus… ima riječ i hvale i zahvalnosti… Pazite to! Bog! Isus! Da…
Veličina Boga nije mogla ostati skrivena i ne-odgovorena, već je itekako uskliknula, pohvalila i zahvalila, riječima: Još blaženiji…
U poruci prvog retka se spominje Majka Božja… Djevica premudra… a kasnije se možemo pronaći u tim svetim recima ja i ti… I što drugo reći, nego: Bože, hvala ti na tom! Uskliknuti onako od radosti!
Ti si blažen! Ti si svet! Već slušajući, živeći; ma oživljujući i dijeleći Riječ Istine… na Putu si koji jest Istina i Život, a to je sam Isus… Ostani takav! Djeluj! Šuti i ponizno moli! … Ta zar ima nekog svemirskog recepta za postizanje svetosti, doli je promatranje i oživljavanje Života Lika Marije, Majke Božje?! Zar ima?!