Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 1, 26-38)
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, Milosti puna! Gospodin s Tobom!«
Na tu se Riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
No anđeo joj reče:
»Ne boj se, Marijo!
Tà našla si Milost u Boga.
Evo, začet ćeš i roditi sina
i nadjenut ćeš mu Ime Isus.
On će biti velik
i zvat će se Sin Svevišnjega.
Njemu će Gospodin Bog
dati prijestolje Davida, oca Njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke
i Njegovu Kraljevstvu neće biti kraja.«Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«
Anđeo Joj odgovori:
»Duh Sveti sići će na te
i Sila će te Svevišnjega osjeniti.
Zato će to čedo i biti sveto,
Sin Božji.
A evo tvoje rođakinje Elizabete:
i ona u starosti svojoj zače sina.
I njoj, nerotkinjom prozvanoj,
ovo je već šesti mjesec.
Tà Bogu ništa nije nemoguće!«Nato Marija reče:
»Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po Tvojoj Riječi!«I anđeo otiđe od Nje.
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu,
presudni trenutak za čovječanstvo je bio upravo anđeoski pohod Blaženoj Djevici Mariji. Premda, ne svjesna sve te stvarnosti koja se oko Nje događala, jer je i Ona bila ljudsko stvorenje… učinila je svojom poslušnosti, poniznosti… spasonosnu stvarnost za svakog od nas.
Puninom Vječnosti, možemo slobodno reći da je bio ovaj trenutak ispunjen. Trojstvenom Ljubavlju obgrljena, Marija saznaje za trudnoću svoje rođakinje Elizabete… O, kako će pohititi od radosti k svetosti trenutka zajedništva, te ljubavi Marija u susret Elizabeti… u susret Ivanu… u susret svom hvalospjevu punom nadahnuća, ljubavi, nježnosti…
Predragi u Kristu, danas proslavljamo Prvo sveto Otajstvo Radosti… slavimo svetkovinu Blagovijesti… svetkovinu Navještenja Gospodinova… Da, Isus, kao Sin Svevišnjeg će postati čovjekom, a to znači da će biti istinski Bogočovjek… da će Majka Marija postati Bogorodicom… Sve su ovo gotovo van-serijske stvarnosti i misteriji, koji su puni nadahnuća… puni protkanosti Duhom Svetim… Tu prebiva Ljepota… Tu se rađa Drvo Spasenja… Život postaje Istinom i Put postaje Životom… Isus postaje čovjekom… Jedan čovjek – Spas čitavog čovječanstva, biva Bogom…
Recimo i mi danas svoje sudbonosno DA… Da, Gospodine, želimo Ti pripadati… Da, Gospodine, mi smo samo Tvoji službenici… Da, Gospodine, zagovorom Marije, usliši i ovu iskrenu našu prošnju, naš vapaj… našu molbu…
Majko naša, Puninom Vječnosti, posreduj za nas.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb