Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 9, 23-26)
U ono vrijeme: Govoraše Isus svima:
»Hoće li tko za mnom,
neka se odreče samoga sebe,
neka danomice uzima križ svoj
i neka ide za mnom.Tko hoće život svoj spasiti,
izgubit će ga;
a tko izgubi život svoj poradi mene,
taj će ga spasiti.
Ta što koristi čovjeku
ako sav svijet zadobije,
a sebe samoga izgubi
ili sebi naudi?«»Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi,
toga će se i Sin čovječji stidjeti
kada dođe u slavi svojoj
i Očevoj i svetih anđela.«
Riječ Gospodnja.
Postoje gotovo dvije vrste stida: stidim se jer me je sram pred vječnom Istinom… jer me dotiče stvarnost u kojoj jesam… ta ljudska slabost, krhkost i grešnost. I tad’, uistinu, želim otvoriti srce svoje i priznati da sam pogriješio i da sam potrebit oprosta. To je taj, mogli bismo reći „pozitivan stid”. Zamislite tek osobe, a daj Bože da je i svima tako, kojima je dana prilika da upoznaju tu svoju tamnu stranu življenja. Bože, ako ima većeg blagoslova, nego li je spoznaja sama sebe… ukaži nam na to.
Druga vrsta stida je ona o kojoj ovdje sam Gospodin progovara: … tko se zastidi mene i mojih riječi… Žalosna istina i žalostan pristup mnogih. Činjenica je da se ovo danas neizmjerno rađa. Ne treba nikog suditi, ali sami sebe, sramom o Stvoritelju i Otkupitelju, kao da smo već osudili. To je ta negativna stvarnost i neplodan stid… još žalosnije, još tragičnije… s obzirom da se svjesno pristupa olakšici pred Križem, bijegu pred bremenom i jarmom… padu u nevolji, bez vječne, svete i neuništive zaštite…
Trebali bi se uistinu usmjeriti prema riječima: Ta što koristi čovjeku… urežite si ovaj prvi dio, uz drugi, naravno… ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?
Koliko puta smo si htjeli nauditi? Koliko puta smo si htjeli nažao učiniti? … sve to opet poradi sebeljublja. O, da… Premda si možda nećemo priznati, ali i htjeti sebi nauditi ili nažao učiniti, opet je put olakšice… put bijega… put koji nipošto ne može biti put Spasenja. Mnogi su gotovo mnogo toga zadobili u svom životu i nisu zadovoljni… nisu sretni… Opet kao da nisu upotpunjeni. Žalosna je ta činjenica da se blizina i istinitost Ljubavi olako zaboravi i uvijek nečim želimo podbadati jedni druge… Nimalo u redu… Nimalo blagoslovljeno… Nimalo poželjno… Nimalo dostojanstveno…
Uistinu, želim da već sad pokušate osjetiti svetost Blizine… Božju Blizinu… Gospodin je blizu. Bog ne želi da si naudimo. Bog ne želi da budemo nezadovoljni… ali definitivno želi da se ponosimo s Njim i da s Njim sveto, dostojanstveno i časno djelujemo. NE DOPUSTITE da se obezvrijedi ili umanji ili na bilo koji način oskvrne svetost samog Pisma! Svetost Riječi Zlikovac itekako želi, danas više no ikad, omalovažiti… svjetovne postupke opravdati… gotovo gadost života kreativno i uz Pismo čak kreativno okarakterizirati… NE DOPUSTITE TO!
Prečasna Istina je jedina Ona na Tronu Vječnosti, a danas na rame neka slobodno Križ bude postavljen. Tu je najdublja sveta Rana svanula… Tim Djelom je Ljubav izrekla svoju Vjernost i Odanost čovjeku… O, Isuse… nauči nas istinski započet djelovati… ili pak ustrajno nastaviti s djelovanjem…
Smiluj nam se, Gospodine.
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb