Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 19, 16-22)
U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje?« A Isus reče:
Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.
Riječ Gospodnja.
Kako li čovjek ponekad sam smatra da je sve ostvario, pa čak i put svetosti… još bolje rečeno: cilj same svetosti, tj. Vječnost. Žalosno je to kad živiš u vlastitoj farsi ili pak krivoj nadi… slikama spasenja i otkupljenja, a zapravo si daleko od svega toga… zapravo ti je svijet bitan, ugoda i užitci su ti na prvom mjestu i sve nekako dominantno pokoravaš sebi u korist… Pitanje je: Ima li tu uopće blagoslova? Ima li tu uopće istinskog blagostanja?!
U pravi životni trenutak, Nebo nam dariva sliku i primjer bogata mladića. Ma ovo evanđelje dana (Mt 19, 16-22) u prvom pitanju posred Učitelja: … koje mi je dobro činiti da imam život vječni? gotovo pred Isusa dovodi ne samo tog nekog čovjeka, mladića, već i svakog pojedinca koji uistinu promišlja o stvarnosti istinite svetosti, te o nebeskom postignuću. I što je najveća tragedija? Poradi zemaljske navezanosti… poradi vezanosti uz vlastita dobra… vezanosti uz bogatstvo… odreknuće kao da je nemoguće.
… a Krist… ne želi podijeljena čovjeka. Krist, u biti, ne zaslužuje podijeljena čovjeka. Ovo evanđelje, pravi je primjer koga današnji čovjek bira. Ovo evanđelje, pravi je primjer kako se čovjek, poradi „sigurnog” odjeljuje od Boga… od vlastita puta bivanja savršenim.
Gospodine, pored svih svetaca koji su bili spremni odreći se vlastitih materijalnih dobara, Ti nam sam pružaš vlastiti Primjer – put Poniznosti, Skrovitosti i Nenavezanosti. Ljubljeni Isuse, Ti koji nisi imao gdje glavu položiti, koji nisi imao ugodu života… nauči nas i odgajaj nas u strpljivosti odjeljenja od svih materijalnih i vezanih dobara… bogatstva bilo kojeg reda ili vrste… Ti, Gospodine, ukaži nam na Ljubav koja je velikodušna i dobrostiva… na Ljubav koja vodi samom savršenstvu… koja ide i dariva sve od sebe… za ono blago na Nebu.
Ljubljeni Isuse, nauči nas odijeliti se od bilo kakve vezanosti… te pristupiti nadasve iskrena i malena srca… skrovita imanja, k Tebi, samoj Svetosti i Punini Neba.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje, – „RED ČITANJA – SVAGDANJA ČITANJA III”, Kršćanska sadašnjost, 16. kolovoza 2021.