Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 7, 31-37)
U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa Ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je On više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«
Riječ Gospodnja.
Snaga Istine, jasno i snažno omogućuje upravo ono što je bitno. Samo snagom Istine, predragi u Kristu, moguće je… itekako je moguće da se dogodi i čudo po ljudski, no po Božjem upravo ono potrebito.
Ne dopustimo da nam ova svetost Istine koja i danas progovara uz ovo Evanđelje promakne. Ne dopustimo da se gubimo u bespotrebnim stvarnostima koje nisu plodonosne ni za nas, ni za naše bližnje.
Učinio je pogledom, uzdahom i riječju svetu stvarnost kojom je udijelio živo svjedočanstvo Ljubavi prema Nebu i čovjeku… živo svjedočanstvo da su mogli reći upravo ono što se na samom sakramenta Krštenja progovara: Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.
Ne odustajmo od Istine… Ne činimo ni kompromis s Istinom… jer Vječnost će nas uistinu upitati: Gdje su tad’ bile naše uši? Gdje su tad’ bili naši jezici? Gdje su nam bile uši kad je trebalo slušati? Gdje su nam bili jezici kad je trebalo govoriti i svjedočiti?
Jedino po svetoj Milosti i Volji Neba, moguće je i živo svjedočanstvo… danas toliko potrebito ogoljelim dušama… razderanim srcima…
Stoga, neka se i danas, po ovoj Riječi i Mudrosti, dogodi ono najpotrebnije… plodno za naše spasenje.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb