Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 6, 53-56)
U ono vrijeme: Pošto Isus i Njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi Ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se On nalazi. I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili Ga da se dotaknu makar skuta Njegove haljine. I koji bi Ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu…
K Oltaru Vječnosti je potrebno da pristupite uz vaše nemoćne, bolesne; krhke, slabe… uz vaše najmilije koji trpe i pate u udovima svojim… Još više… dovodite upravo one koji su slabi u svojoj duši… I počnu donositi na nosilima bolesnike… one koji su tako krhki i nemoćni… koji izazivaju i naše osjećaje, te suosjećanje s njima… Donositi takve Kristu, zavrijedi predragi, i po srcu i po molitvi… ali još više s njima pristupiti k Oltaru, plodonosno je… blagoslovljeno je… ozdravljujuće je… gotovo iscjeljujuće ne samo za njih, već i za prisutne i one kojima su poslani da posredstvom svjedočanstva i ozdravljenja da li tijela ili duha urode plodom za Spasenje bližnjih.
Rijetki su trenuci u ovom vremenu da ćemo na nosilima ugledati takve osobe, ali onda smo potrebni mi njima krenuti… mi njima ići… jer naša blizina, njima je itekako spasonosna… bilo da se radi o dječici ili o odraslima; o poznatima ili nepoznatima… Koliko samo u domovima bivaju tzv. kamen spoticanja za brak takva djeca… a u ustanovama, kako se postupa prema njima? Da li im se uistinu adekvatna pomoć pruža?
Isus – Ozdravitelj… Isus je taj koji gleda sa samilošću, s Oltara svakog dana prema okrilju domova i ustanova kamo se pronalaze takve malene i nemoćne osobe… Isus je taj kojem ništa ne izmiče iz vidika, pa i bez doticaja skuta njegove haljine, duboko vjerujem da je ozdravljenje itekako moguće, ali k Oltaru ih dovodite. Milost Neba ne može ostati prikraćena pred pogledom na takva ljudska bića! Milost Neba uvijek na osobit način dariva, rađa Utjehom, rađa Blagoslovom i najpotrebnijim… no, ako se ozdravljenje ne dogodi… postoji svetost Božje Volje, i još veći razlog da ih k Oltaru dovodite… kako bi se proslavljalo Nebo posredstvom njihova trpljenja… kako bi se proslavljala nakana Neba…
Ti Gospodine znaš njihova srca, njihove sudbine… Tebi Gospodine biva poznata stvarnost njihove životne boli, borbe… Gospodine, koji si stvarao Nebo i Zemlju, čovjeka na Svoju Sliku… molimo Te osobito da ta, možda ne fizički dotaknuta bića od Tebe, ali duboko vjerujemo itekako posjećena i Milošću okrijepljena… budu istinski blagoslovljena i sred rata, pošasti; gladi i nemoći… očuvana od svakog prokletstva ostavljenosti… budu očuvana u Oku Zjenice Tvoje… budu vjekom praćena… blagoslovljena i utješena…
Imaš li takvo dijete – zahvali… Imaš li takvog roditelja – zahvali… Imaš li bilo koga – zahvali… jer Bog zna zašto…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb