sv. Pavao Miki i drugovi

   Iz pripovijesti života

 

    Spominjemo se na osobit način japanskog isusovca, te mučenika… jednog od gotovo dvadeset i šest japanskih mučenika iz Nagasakija, koji su život položili svjedočeći vjeru u Krista. 

    Osobito nam je značajan sv. Pavao Miki, koji se u Tsunokuniju (nedaleko od Kyota) rodio oko 1562. godine. 

    Već s pet godina biva kršten i to u zajedništvu s roditeljima. Naime, odgojen biva od isusovaca Azuchija i Takatsukija. 

    U Družbu isusovaca stupa 1580. godine, postajući glasovitim, te vrsnim propovjednikom, kao i vjeroučiteljem. Mnoštvo je duša, upravo zahvaljujući njemu, svih slojeva japanskog društva prigrlilo katoličku vjeru. 

     U dijalogu s nekršćanima, osobito biva vješt. Nasljedovao je Raspetog Krista, te se osobito posvetio službi naviještanja svetog Evanđelja. O tom nam itekako svjedoče njegova vlastita pisma, posebice iz zatočeništva. 

     Daimyo Toyotomi Hideyoshi, jedan od japanskih vlastodržaca tada, pred strahom od utjecaja stranaca, kao i širenja kršćanstva… 1587. godine je započeo sa žestokim progonima misionara, te japanskih katolika. Već u prosincu 1596. godine, Pavao Miki biva zatvoren. Uz braću po vjeri, pješačio je gotovo oko tisuću kilometara, od Kyota do Nagasakija. 

     Putem su bili i zlostavljani i vrijeđani, te psovani… dok bi oni slavili Svevišnjeg, molili, te pjevali Tebe Bože hvalimo. 

     Stižući u Nagasaki, japanski grad s gotovo najvećim brojem katolika, 5. veljače 1597. godine, Pavao Miki biva razapet na križ. Opraštajući svojim progoniteljima, kao i ubojicama, ponosan kao Japanac i katolik… svoju posljednju propovijed izriče s križa. 

     Uz njega su bili razapeti japanski isusovci Joan Soan de Gotó i Santiago Kisai, uz još dvadeset i tri mučenika, među kojima su bili šest franjevačkih misionara, te sedamnaest japanskih laika. 

     Tog dana, 5. veljače 1597. godine, dvadeset i šest osoba završava život smrću na križu, poput njihova božanskog Učitelja. 

     Dok ih je sve blaženima, 1627. godine proglasio papa Urban VIII., svetima će ih 1862. godine proglasiti papa Pio IX.