Iz Prve Ivanove poslanice (1 Iv 2, 3-11)
I po ovom znamo da Ga poznajemo:
ako zapovijedi Njegove čuvamo.
Tko veli: »Poznajem Ga«,
a zapovijedi Njegovih ne čuva,
lažac je, u njemu nema istine.
A tko čuva Riječ Njegovu,
u njemu je zaista savršena Ljubav Božja.
Po tom znamo da smo u Njemu.
Tko veli da u Njemu ostaje,
valja mu ići putom kojim je On hodio.
Ljubljeni,
pišem vam ne novu zapovijed,
nego staru zapovijed,
koju ste imali od početka.
Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli.
A opet, novu vam zapovijed pišem
– obistinjuje se u Njemu i vama –
jer tama prolazi,
Svjetlost istinita već svijetli.
Tko veli da je u Svjetlosti,
a mrzi brata svojega,
u tami je sve do sada.
Tko ljubi brata svojega,
u Svjetlosti ostaje
i sablazni u njemu nema.
A tko mrzi brata svojega,
u tami je, u tami hodi
i ne zna kamo ide
jer mu tama zaslijepi oči.
Mreže za popravljanje
Kad su dva mlada židovska ribara sjedila kraj Galilejskog jezera, krpajući mreže s ocem, čovjek je prošao i rekao: „Slijedite me.” Njihov odgovor otkriva zapanjen tračak prepoznavanja koji su morali imat u tom trenutku: „Odmah ostaviše svoj čamac i oca i pođoše za Njim“ (Mt 4, 22). U ovom Rabiju koji ih je zvao, Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi – tradicija drži da je Ivan bio mlađi od njih dvoje – ugledali su nešto na što su kao vjerni Izraelci čekali cijeli život.
Ivan se vjerojatno u mislima često vraćao u onaj trenutak kad je napustio mreže kako bi slijedio Mesiju. Ipak, tijekom svoje tri godine kraj Isusa, gledajući Ga kako moli, poučava, podiže mrtvo dijete i smiruje vjetar i valove, ribar nije mogao ni zamisliti da će jednog dana gledati kako njegov Gospodar umire na Križu. Nije mogao znati da će, dok nije vidio Tijelo svog Prijatelja smješteno u grobnicu, riječi koje je naučio kao židovsko dijete dobiti beskrajno veće značenje: „Tvoje Lice, Gospodine, tražim; ne skrivaj svog Lica od mene“ (Ps 27, 8-9).
»Sin groma«
Apostol Ivan morao je biti gorljiv mladić. Nagađamo na što je Isus mislio kad je Zebedejeve sinove nazvao „sinovima groma”, kad pitaju bi li mogli s Neba spustiti vatru na one koji nisu dočekali svoga Gospodina (Lk 9, 51-55). Braća također traže – ne obazirući se na ono što traže – da sjednu Gospodinu zdesna u njegovoj „slavi”, slavi koju su vjerojatno začeli u zemaljskim terminima (Mt 20, 20-28). Oba puta im se zamjera. Ali u svemu tome, Ivan, kojeg tradicija identificira kao „voljenog učenika” u Ivanovu evanđelju, učio je Ljubav.
Ljubav je bila dovoljno blizu da se dotakne u te tri godine kao učenik, a prije svega u ona tri dana koja su započela s njegovim Učiteljem koji je učenicima prao noge poput roba. Ivan je jedini apostol koji, kako Evanđelja bilježe, biva prisutan kad je Isus umro, gledajući s Isusovom Majkom i drugim ženama kako Sin Božji vapi za svojim Ocem. Ivan je tamo čuo za Mariju, te još jednu riječ o njemu: »Evo Ti sina.« i njemu, »Evo Majke tvoje«, povjerivši Ju njegovoj brizi (Iv 19, 26-27). Napokon, gledao je kako vojnik gura koplje u Isusovu stranu i Krv Saveza teče zemljom. „Svjedočio je očevidac“, na ovom mjestu inzistira Ivanovo evanđelje, „i njegovo je svjedočenje istinito“ (Iv 19, 35).
Ljubav koju je Ivan primio, natjerala ga je da trči brže od Petra, kad im je Marija Magdalena došla reći da je pronašla grobnicu praznu. No, to ga je također i ponukalo pričekati dok ga Petar prethodi: „Tada uđe i drugi učenik… i vidje i povjerova” (Iv 20, 8). Vjerovao je, premda još nije mogao shvatiti dok njegove oči nisu shvatile stvarnost Uskrslog koji im je poželio Mir ili dok je stajao kraj vatre, mameći apostole na obali. Ostali nisu mogli razabrati tko je to, ali Ljubav je dala ovom učeniku oči da vidi: „To je Gospodin!” (Iv 21, 7)
Onaj koji daleko vidi
Prvo Ivanovo pismo započinje: „Što je bilo od početka… što smo vidjeli očima… i dodirnuli rukama…” (1 Iv 1,1). Učenik koji je vidio i dodirnuo Riječ stvorenu Tijelom ne može je zaboraviti. To ga je iskustvo naučilo: „Bog je ljubav, a tko ostane u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu“ (1 Iv 4,16).
Predaja drži da je Ivan, jedini od apostola koji nije bio mučenički ubijen, te živio u Efezu s Majkom Božjom nakon što su se apostoli raspršili. Za vrijeme vladavine cara Domicijana protjeran je kao starac na otok Patmos. Tamo je on kojemu je Ljubav dala jasan vid da vidi od „početka”… Ikonografija daje sv. Ivanu orla, koji simbolizira – dano vidjeti i kraj.
„Ja, Ivan, tvoj brat” započinje Knjiga Otkrivenja (Otk 1, 9). Vizije u toj Knjizi, dane za jačanje Crkve za vrijeme progona, ujedno su i puna objava Kristova gospodstva. Ipak je to bio poznati glas koji je Ivan čuo u uzviku, „Ja sam Alfa i Omega, Početak i Kraj!” (Otk 21, 6). Vidio je, čuo je i dodirnuo Gospodara vremena i povijesti, koji je nosio Lice Učitelja i Prijatelja.
MOLITVA
Bože, Ti si nam po apostolu Ivanu otkrio tajnovite dubine svoje Riječi. Daj da umom proniknemo što od njega u Evanđelju čujemo. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Izvori:
- Rebić, Adalbert i Fućak, Jerko i Duda, Bonaventura, ur. Jeruzalemska Biblija: Stari i Novi Zavjet s uvodima i bilješkama iz »La Bible De Jérusalem«.
Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2011. - Vatican News. n. d. Pristupljeno: 27. prosinca 2021. https://www.vaticannews.va/en/saints/12/27/st–john–apostle-and-evangelist.html
- SVETI ZBOR ZA BOGOŠTOVLJE, Časoslov Rimskog obreda, sv. Ivan, apostol i evanđelist (2017.), str. 880.