svoje preljubljene Zaručnice. (3×)
- poljubimo križić krunice, uz molitvu: O Isuse, to je Tebi za Ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu. Amen.
– Bože, u pomoć mi priteci.
– Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu...
Apostolsko vjerovanje
Navještenje Blaženoj Djevici Mariji

Evo Presvetog Trenutka na kojem čovječanstvo itekako treba biti zahvalno... O, Mati naša, uronjena sva u Poniznost, urešena Krepošću... blagoslovljena jedinstvenim Mirom...
Foto: © JuliastriSn / Adobe Stock, ID 2227410505.
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, Milosti puna! Gospodin s Tobom!« Na tu se Riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si Milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu Ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i Njegovu Kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i Sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj Riječi!« I anđeo otiđe od Nje.
Pohod Blažene Djevice Marije svetoj Elizabeti

Susret dviju velikih žena... Susret Blagoslova, Utjehe, te Nade... Koga to naše srce tako istinski poput Majčinog pohodi danas... sada susreće...?
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen Plod Utrobe Tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije Glas pozdrava Tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena Ti što povjerova da će se ispuniti što Ti je rečeno od Gospodina!«
Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, Sveto je Ime Njegovo! Od koljena do koljena Dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. Iskaza Snagu Mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s Prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se Dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Rođenje Gospodina našeg Isusa Krista u Betlehemu

Poput svetih roditelja i trojice mudraca... i danas i u vijeke... prikažimo se Malenom Princu Ljubavi, Mira, Radosti i Nade...
Foto: © Harry / Adobe Stock, ID 2229255166.
A Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova Majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž Njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u Njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš Mu nadjenuti Ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi Sina i nadjenut će Mu se Ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju Ženu. I ne upozna je dok ne rodi Sina. I nadjenu Mu Ime Isus.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj Novorođeni Kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda Njegova pa Mu se dođosmo pokloniti.«
Kad to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne, pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome, jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će izaći Vladalac koji će pasti narod moj - Izraela!«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite« reče, »i pomno se raspitajte za Dijete. Kad Ga nađete, javite mi da i ja pođem te Mu se poklonim.«
Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše Dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju Dijete s Marijom, Majkom Njegovom, padnu ničice i poklone Mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu Mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Prikazanje Gospodina našeg Isusa Krista u Hramu

Svetost sv. Šimuna, sred samog Tvorca i Djelitelja svete Ljubavi - Duha Svetog, biva tako jedinstvena, ponizna, te prožeta dubinom osjećaja, kao i samog ispunjenja iščekivanja
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu Ime Isus, kako Ga je bio prozvao anđeo prije Njegova Začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Ga u Jeruzalem da Ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe Dijete Isusa da obave što o Njemu propisuje Zakon, primi Ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po Riječi svojoj, u Miru! Ta vidješe oči moje Spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac Njegov i Majka divili se što se to o Njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, Majci Njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i Tebi će samoj mač probosti Dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o Djetetu.
Našašće Gospodina našeg Isusa Krista u Hramu

Ljepoto Mudrosti... i našim srcima progovori i našim dušama prodahni. Mileni Sine Ljubavi, hvala Ti na svemu...
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a Dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali Njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda Ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad Ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći Ga.
Nakon tri dana nađoše Ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji Ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima Njegovim. Kad Ga ugledaše, zapanjiše se, a Majka Mu Njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac Tvoj i ja žalosni smo Te tražili.« A On im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A Majka je Njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom Srcu. A Isus napredovaše u Mudrosti, Dobi i Milosti kod Boga i ljudi.
Biblijske Gospine litanije

Neka nas u svu Vječnost prati Zagovor naše Majke Marije
POMOLIMO SE
Oče, Ti iz naraštaja u naraštaj objavljuješ svoju Ljubav prema čovjeku: zahvaljujemo Ti što si nam, u punini vremena, po Blaženoj Djevici Mariji, darovao svoga Sina i našeg Spasitelja; udijeli nam, molimo Te, Duha Istine da u povijesnim zbivanjima otkrijemo znakove Nade i Mira, da postignemo u životnim događajima klice Slobode i Milosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
- Blagoslivljajmo Gospodina.
- Bogu hvala.
- Petar Lubina, Krunica – životna suputnica, Marija, Split, 2004.
- Ljudevit Josip Jeđud, Gospina krunica: razmatranja, Glas Koncila, Zagreb, 2005.
- Biblija, ur. Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016.
- Istaknuta i header ilustracija: izrađene uz pomoć umjetne inteligencije (OpenAI), prema sadržaju Lk 2, 1–20; grafička obrada: Spark Of Love, 2026.


