Srdačno pozdravljam organizatore, te sudionike Konferencije o otpornosti ljudi i ekosustava na klimatski stres pod pokroviteljstvom Papinske akademije znanosti.
Zahvaljujem Njegovoj Eminenciji kardinalu Peteru Turksonu, rektoru Akademije, kao i Njegovoj Ekselenciji biskupu Marcelu Sánchezu Sorondu i svim zaslužnima, što su omogućili ovaj skup.
Fenomen klimatskih promjena postao je hitan slučaj, koji više ne ostaje na marginama društva. Umjesto toga, zauzeo je središnje mjesto, preoblikujući ne samo industrijske i poljoprivredne sustave, već i nepovoljno utječući na globalnu sliku svijeta, posebno na siromašne, kao i one koji žive na ekonomskim periferijama našeg svijeta. Danas se suočavamo s dva izazova: smanjenjem klimatskih rizika, smanjenjem emisija, te pomaganjem i omogućavanjem ljudima da se prilagode promjenama klime koje se postupno pogoršavaju. Ovi nas izazovi pozivaju na razmišljanje o višedimenzionalnom pristupu zaštiti pojedinaca i našeg planeta.
Kršćanska Vjera u tom smislu daje poseban doprinos. Knjiga Postanka nam govori da je Gospodin vidio da je sve što je učinio vrlo dobro (usp. Post 1, 31) i povjerio je ljudskim bićima odgovornost da budu upravitelji Njegova dara stvaranja (usp. Post 2, 15). U Evanđelju po Mateju, Isus osnažuje dobrotu prirodnog svijeta, podsjećajući nas na Božju brigu za sva Njegova stvorenja (usp. Mt 6, 26. 28-29). U svjetlu ovih biblijskih učenja, dakle, briga za naš zajednički dom, čak i bez razmatranja učinaka klimatskih promjena, nije samo utilitarno nastojanje, već moralna obveza za sve ljude. Imajući to na umu, svatko od nas, mora se zapitati: „Kakav svijet želimo za sebe i za one koji će doći poslije nas”? Kako bih pomogao odgovoriti na to pitanje, govorio sam o „ekološkom obraćenju” (usp. Laudato Si’, 216-221), koje zahtijeva promjenu mentaliteta, te predanost radu za otpornost ljudi i ekosustava u kojima žive. Ovo obraćenje ima tri važna duhovna elementa, koja bih vam ponudio na razmatranje. Prvi uključuje zahvalnost za Božji dar stvaranja pun ljubavi i velikodušnosti. Drugi poziva na priznanje da smo ujedinjeni u univerzalnom zajedništvu jedni s drugima i s ostalim stvorenjima svijeta. Treće uključuje rješavanje ekoloških problema, ne kao izoliranih pojedinaca, već u solidarnosti kao zajednice.
© Samo jedan od pokazatelja lošeg čovjekova utjecaja na ekosustav
Na temelju ovih elemenata, potrebni su hrabri, kooperativni i dalekovidni napori među vjerskim, političkim, društvenim i kulturnim vođama na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi se pronašla konkretna rješenja za teške i rastuće probleme s kojima se suočavamo. Mislim, na primjer, na ulogu koju ekonomski najpovoljnije nacije mogu odigrati u smanjenju vlastitih emisija i pružanju financijske, kao i tehnološke pomoći, kako bi manje uspješna područja svijeta mogla slijediti njihov primjer. Također je ključan pristup čistoj energiji i pitkoj vodi, potpora koja se daje poljoprivrednicima diljem svijeta za prelazak na poljoprivredu otpornu na klimatske promjene, prednost održivim putem razvoja, te trezvenim životnim stilovima usmjerenim na očuvanje prirodnih resursa, te pružanje obrazovanja i zdravstvene zaštite najsiromašnijima i najugroženijima svjetske populacije. Ovdje bih također spomenuo dvije dodatne brige: gubitak bioraznolikosti (usp. Laudato Si’, 32-33) i mnoge ratove koji se vode u raznim regijama svijeta, koji zajedno sa sobom donose štetne posljedice za ljudski opstanak i dobrobit, uključujući problem sigurnosti hrane i sve većeg zagađenja. Ove krize, zajedno s onom klime na Zemlji, pokazuju da je „sve povezano” (Fratelli Tutti, 34) i da je promicanje dugoročnog zajedničkog dobra naše Planete, ključno za istinsko ekološko obraćenje.
Iz gore navedenih razloga, nedavno sam odobrio da Sveta Stolica u ime države Vatikan, pristupi Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Pariškom sporazumu, s nadom da će „iako postindustrijsko razdoblje se može pamtiti kao jedno od najneodgovornijih u povijesti, ali ipak postoji razlog za nadu da će čovječanstvo na početku dvadeset i prvog stoljeća biti zapamćeno po tome što je velikodušno preuzelo svoje teške odgovornosti” (Laudato Si’, 165). Draga braćo i sestre, drago mi je što je vaš rad ovih dana posvećen ispitivanju utjecaja promjena naše klime i traženju praktičnih rješenja koja se mogu brzo primijeniti kako bi se povećala otpornost ljudi i ekosustava. Radeći zajedno, ljudi dobre volje mogu se pozabaviti razmjerom i složenošću pitanja koja stoje pred nama, zaštititi ljude od klimatskih ekstrema i njegovati dobra pravde i mira. Sa sigurnošću svojih molitvi da će vaša konferencija uroditi dobrim plodom, zazivam na sve vas obilne blagoslove Svemogućeg Boga.
Iz Vatikana, 13. srpnja 2022.
Izvor: