Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje, sadrži vrlo lijepu molitvu, koju Isus upućuje Ocu, govoreći: „Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio dječici.” (Mt 11, 25). Ali o kojim stvarima Isus govori? I onda, tko su ta dječica, kojima se takve stvari otkrivaju? Razmišljajmo o tome: o stvarima za koje Isus zahvaljuje svom Ocu i o dječici koja ih znaju prihvatiti.
Stvari, za koje Isus zahvaljuje svom Ocu, neposredno prije toga, Gospodin se prisjetio nekih svojih djela: „slijepi progledaju […], gubavci se čiste […], siromasima se navješćuje Radosna Vijest” (Mt 11, 5)… i otkrio je što to znači reći da su ovo znakovi da Bog djeluje u svijetu. Poruka je, dakle, jasna – Bog se objavljuje, oslobađajući i iscjeljujući ljudsku osobu – nemojmo to zaboraviti; Bog se objavljuje, oslobađajući i iscjeljujući ljudsku osobu – i to čini s besplatnom Ljubavlju, Ljubavlju koja spašava. Zato Isus zahvaljuje svom Ocu, jer je Njegova veličina u Njegovoj Ljubavi i On nikada ne radi izvan Ljubavi. Ali tu veličinu u Ljubavi ne razumiju oni koji se umišljaju da su veliki i koji izmišljaju boga na vlastitu sliku – moćnog, nepopustljivog, osvetoljubivog… drugim riječima, oni koji su drski – puni sebe, ponosni, zabrinuti samo za svoje interese – to su oni, drski, uvjereni da im nitko ne treba, te nisu u stanju prihvatiti Boga kao Oca. S tim u vezi, Isus imenuje stanovnike triju bogatih gradova svog vremena – Horazina, Betsaide, Kafarnauma – u kojima je postigao mnoga ozdravljenja, ali čiji su stanovnici ostali ravnodušni na Njegovo propovijedanje. Za njih su Njegova čuda bila samo spektakularni događaji, korisni za stvaranje vijesti i povećanje ogovaranja. Kad je prestalo prolazno zanimanje za njih, arhivirali su ih… možda kako bi se zaokupili drugim novitetima trenutka. Nisu znali pozdraviti velike Božje stvari.
Djeca ih, naprotiv, znaju dočekati, a Isus zahvaljuje Ocu za njih: „Blagoslivljam Te”, kaže, jer si malenima objavio Kraljevstvo nebesko. Isus Ga hvali, zbog jednostavnih ljudi, čija su srca slobodna od preuzetnosti i samoljublja. Mali su oni, koji poput djece osjećaju svoju potrebu i nisu sami sebi dovoljni. Otvoreni su Bogu i dopuštaju se zadiviti Njegovim Djelima. Znaju čitati Njegove znakove, diviti se čudesima Njegove Ljubavi! Pitam sve vas, pa i sebe: Znamo li se čuditi Božjim stvarima ili ih smatramo prolaznim?
Braćo i sestre, ako bolje razmislimo, naši su životi ispunjeni čudesima – ispunjeni su djelima Ljubavi, te znakovima Božje Dobrote. Pred njima, međutim, čak i naša srca mogu ostati ravnodušna i postati naviknuta… znatiželjna, ali nesposobna začuditi se, dopustiti da budu „impresionirana”… zatvoreno srce, naoružano srce, koje nema sposobnost da bude zadivljeno. Impresionirati je lijep glagol koji podsjeća na fotografski film. To je ispravno ponašanje pred Božjim Djelima: fotografirati Njegova Djela u našim mislima, kako bi nam se to utisnulo u srca, da bi se zatim razvilo u našim životima, kroz mnoga dobra djela, tako da ta „fotografija” Boga, koji je Ljubav, postaje sve svjetlijom u nama i kroz nas.
A sada, zapitajmo se: U bujici vijesti koja nas preplavljuje, znam li ja, kako nam Isus danas pokazuje, stati pred velikim Božjim stvarima, onima koje Bog ostvaruje? Dopuštam li sebi da se poput djeteta čudim Dobru koje tiho mijenja svijet? Jesam li izgubio sposobnost da budem zadivljen? I zahvaljujem li Ocu svaki dan za Njegova Djela?
Neka Marija, koja se radovala u Gospodinu, učini da se zadivimo Njegovom Ljubavlju i da Mu jednostavnošću zahvalimo.
Izvor: