Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje pripovijeda o susretu Isusa s jednom Kanaankom izvan područja Izraela (usp. Mt 15, 21-28). Traži od Njega da joj oslobodi kćer koju muči demon. Ali Gospodin se ne obazire na nju. Ona inzistira, a učenici savjetuju Isusu da je prizna, kako bi prestala. Isus, međutim, objašnjava da je Njegova misija usmjerena na djecu Izraelovu, koristeći ovu sliku: „Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psima.” Hrabra žena odgovara: „Da, Gospodine, ali i psi jedu mrvice koje padaju sa stola njihova gospodara.” Tada joj Isus reče: „’O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako hoćeš.’ I njezina je kći odmah ozdravila.” (r. 26-28). Ovo je lijepa priča. I to se dogodilo Isusu.
Vidimo da je Isus promijenio svoj stav. Ono što Ga je natjeralo da se promijeni, bila je snaga ženine vjere. Dakle, zastanimo kratko na ova dva aspekta: promjena u Isusu i ženina vjera.
Promjena u Isusu
On je svoje propovijedanje upućivao izabranom narodu. Kasnije će Duh Sveti gurnuti Crkvu na kraj svijeta. Ali, ono što se ovdje događa, mogli bismo reći je anticipacija kroz koju se univerzalnost Božjeg Djela očituje već u epizodi žene Kanaanke. Zanimljiva je Isusova otvorenost. Čuvši ženinu molitvu, „on predviđa plan”; suočen s njezinim konkretnim slučajem, postaje još suosjećajniji i suosjećajniji. Takav je Bog: On je Ljubav, a tko ljubi, ne ostaje krut. Da, on ili ona, stoje čvrsto, ali ne kruto; ne ostaju kruti u vlastitim pozicijama, već dopuštaju da ih se pomakne i dodirne. On ili ona, znaju kako promijeniti svoje planove. Ljubav je kreativna, a mi kršćani, koji želimo nasljedovati Krista, pozvani smo biti otvoreni promjenama. Kako bi bilo dobro za naše odnose, kao i za naše živote vjere, ako bismo bili poslušni, da istinski obraćamo pozornost, da omekšamo u ime suosjećanja i dobra drugih, kao što je Isus učinio sa ženom Kanaankom. Spremnost na promjenu. Srca poslušna promjenama.
Ženina vjera
Sada pogledajmo ženinu vjeru, koju Gospodin hvali, govoreći da je „velika” (r. 28). Prema učenicima, jedina stvar koja se činila „sjajnom”, bilo je njezino inzistiranje; ali Isus vidi njezinu vjeru. Ako razmislimo o tome, ta strankinja je vjerojatno imala malo ili nimalo svijesti o zakonima i vjerskim propisima Izraela. Od čega se onda sastoji njena vjera? Ona nema bogatstvo pojmova, nego djela – Kanaanka se približava, pada ničice, inzistira, sudjeluje u iskrenom dijalogu s Isusom; svladava svaku prepreku samo da s Njim razgovara. To je konkretnost vjere, koja nije religiozna oznaka, nego osobni odnos s Gospodinom. Koliko puta padamo u napast da vjeru brkamo s etiketom! Vjera ove žene nije bremenita teološkom galantnošću, nego upornošću – ona kuca na vrata, kuca, kuca. Njezinu vjeru ne čine riječi, nego molitva. A Bog se ne opire kad Mu se moli. Zbog toga je rekao: „Tražite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se” (Mt 7, 7).
Braćo i sestre, u svjetlu svega ovoga, možemo si postaviti nekoliko pitanja počevši od promjene u Isusu. Na primjer: Jesam li sposoban promijeniti mišljenje? Znam li imati razumijevanja i suosjećanja ili ostajem krut u svojoj poziciji? Postoji li neka krutost u mom srcu? Što nije čvrstoća; krutost je užasna, čvrstoća je dobra. I počevši od ženine vjere: Kakva je moja vjera? Zaustavlja li se na pojmovima i riječima ili se istinski živi molitvom i djelima? Znam li razgovarati s Gospodinom? Znam li inzistirati s Njim? Ili se zadovoljavam recitiranjem lijepih formula? Neka nas Gospa učini otvorenima za dobro i konkretno u vjeri.
Izvor: