Draga braćo i sestre, dobar dan… sretna nedjelja!
Danas, Drugu nedjelju Došašća, Evanđelje za liturgiju prikazuje lik Ivana Krstitelja. Tekst kaže da je Ivan „obukao haljinu od devine dlake”, da su mu „hrana bili skakavci i divlji med” (Mt 3, 4), te da je sve pozivao na obraćenje; a on je govorio ovo: „Obratite se, jer se približilo Kraljevstvo nebesko!” (r. 2) I propovijedao je blizinu Kraljevstva. Ukratko, bio je to strog i radikalan čovjek, koji se na prvi pogled mogao činiti grubim i mogao je ulijevati određeni strah. Ali opet, možemo se zapitati: Zašto ga Crkva svake godine predlaže kao našeg glavnog suputnika tijekom ovog Došašća. Što se krije ispod njegove strogosti, iza njegove prividne grubosti? Koja je Ivanova tajna? Koju nam poruku Crkva danas daje s Ivanom?
U stvarnosti, Krstitelj je više nego što je oštar čovjek, alergičan na dvoličnost. Slušajte dobro ovo: alergičan na dvoličnost! Na primjer, kada mu priđu farizeji i saduceji, koji su bili poznati po licemjerju, njegova „alergijska reakcija” je prilično jaka! Zapravo, neki od njih su mu vjerojatno otišli iz znatiželje ili da nešto dobiju, jer je Ivan postao prilično popularan. Ovi farizeji i saduceji, vjerovali su da imaju sve zajedno i suočeni s Krstiteljevim otvorenim pozivom, opravdavali su se govoreći: „Imamo Abrahama za oca” (r. 9). Tako, zbog dvoličnosti i preuzetnosti, nisu dočekali milosni trenutak, priliku da započnu novi život. Bili su zatvoreni u pretpostavci da su u pravu. Dakle, Ivan im govori: „Donesite plod u skladu s pokajanjem!” (r. 8) Ovo je krik ljubavi, poput vapaja oca koji vidi sina kako se uništava i kaže mu: „Ne bacaj svoj život!”
U biti, draga braćo i sestre, licemjerje je najveća opasnost, jer ono može i najsvetije stvari pokvariti. Licemjerje je zbilja opasnost. Zbog toga Krstitelj, kao što će Isus biti kasnije – oštar biva prema licemjerima. Možemo pročitati, na primjer, dvadeset i treće poglavlje Mateja, gdje Isus doista snažno govori licemjerima tog vremena. I, zašto Krstitelj, kao i Isus, to čini? Da ih prodrma. Umjesto toga, oni koji su osjetili da su grešnici, iziđoše „k njemu (Ivanu) i on ih krsti, ispovijedajući svoje grijehe” (r. 5). Stoga, za dobrodošlicu Bogu, nije važan status… važna je poniznost. Ovo je put kojim možemo dočekati Boga. Nije uzvišeno – „Mi smo jaki; mi smo veliki ljudi!” Ne, ne. Poniznost. Ja sam grešnik. Ali, ne apstraktno, ne – „zbog ovoga i ovoga i ovoga”. Svatko od nas treba priznati vlastite grijehe, vlastite propuste, vlastito licemjerje. To zahtijeva silazak s pijedestala i uranjanje u vodu pokajanja.
Draga braćo i sestre, Ivan i njegove „alergijske reakcije”, tjeraju nas na razmišljanje. Nismo li ponekad pomalo poput onih farizeja? Možda gledamo druge od vrha do dna, misleći da smo mi bolji od njih, da imamo svoje živote pod kontrolom, da nam ne treba svakodnevno ni Bog, ni Crkva, ni naša braća i sestre. Zaboravljamo da je u jednom slučaju, legitimno gledati na drugoga s visoka: kada mu je potrebno pomoći da ustane. Ovo je jedini slučaj; ostali nisu legitimni. Došašće je milosni trenutak, da skinemo maske – ima ih svatko od nas – i stanemo u red s onima koji su ponizni; da se oslobodimo pretpostavke uvjerenja da smo samodostatni, da idemo ispovijedati svoje grijehe, skrivene i primiti Božji Oprost, te zamoliti oproštenje od onih koje smo uvrijedili. Ovako se započinje novi život. Postoji samo jedan put, put Poniznosti – očistiti se od osjećaja nadmoći, od formalizma i licemjerja, vidjeti sebe zajedno sa svojom braćom i sestrama, grešnicima, a Isusa vidjeti kao Spasitelja, koji dolazi po nas. Ne za druge… za nas, takve kakvi jesmo, sa svojim siromaštvom, bijedom i propustima… prije svega s našom potrebom da budemo podignuti, oprošteni i spašeni.
I zapamtimo jednu stvar: s Isusom uvijek postoji mogućnost ponovnog početka. Nikad nije prekasno. Uvijek postoji mogućnost da se počne iznova. Budite hrabri. On nam je blizu i ovo je vrijeme obraćenja. Svatko bi mogao pomisliti: „Imam tu situaciju unutra, taj problem kojeg se sramim”. Ali, Isus je pored tebe. Počni ispočetka. Uvijek postoji mogućnost da se napravi korak naprijed. On nas čeka i nikada nam se ne umori. Nikada se ne umara! I mi smo dosadni, ali On se nikad ne umori! Poslušajmo poziv Ivana Krstitelja da se vratimo Bogu. I ne dopustimo da nam ovo Došašće prođe kao dani u kalendaru, jer ovo je milosni trenutak, Milost i za nas, ovdje i sada! Neka nam Marija, ponizna Službenica Gospodnja, pomogne susresti Njega, Isusa i našu braću i sestre na putu poniznosti, koji će nam jedini pomoći da idemo naprijed.
Izvor: