Draga braćo i sestre, sretan vam blagdan.
Danas slavimo sve svece i mogli bismo steći pogrešan dojam: mogli bismo pomisliti da slavimo one sestre i braću koji su u životu bili savršeni, uvijek prvi, precizni ili bolje rečeno „uštogljeni”.
Umjesto toga, današnje Evanđelje opovrgava ovaj stereotipni pogled… ovu „savršenu svetost”. Zapravo, Isusova Blaženstva (usp. Mt 5, 1-12), koja su osobna iskaznica svetaca, pokazuju potpuno suprotno: govore o kontra kulturnom životu, revolucionarnom životu! Sveci su pravi revolucionari.
Uzmimo npr. vrlo aktualno blaženstvo: „Blago mirotvorcima” (r. 9) i vidjet ćemo kako je Isusov Mir vrlo različit od onog što mi zamišljamo. Svi čeznemo za Mirom, ali često ono što želimo nije pravi mir; to je da budemo na miru, da nas ostave na miru, da nemamo problema, nego da imamo mir…
Isus, naprotiv, ne naziva blaženima smirene, one koji su u miru, nego one koji mirotvore i trude se mirotvoriti… graditelje, mirotvorce. Doista, mir se mora graditi, a kao i svaka gradnja, zahtijeva trud, suradnju, strpljenje… Željeli bismo da mir pljušti odozgor, ali umjesto toga Biblija govori o „sijanju mira” (Zah 8, 12), jer ono klija iz tla života, iz sjemena našeg srca; raste u tišini, dan za danom, kroz djela Pravde i Milosrđa, kako nam pokazuju svijetli svjedoci koje danas slavimo.
Ponovno smo dovedeni do toga da vjerujemo da mir dolazi silom i snagom, no za Isusa je suprotno. Njegov život i život svetaca, govori nam da sjeme Mira, da bi raslo i donijelo plod, prvo mora umrijeti. Mir se ne postiže osvajanjem ili porazom nekog, te nikada nije nasilan, nikad nije naoružan.
Gledao sam televizijski program „A Sua Immagine” („Na Njegovu Sliku”) – mnogi sveci su se borili, sklopili mir, ali kroz rad, dajući svoje živote, nudeći svoje živote.
Kako se onda postaje mirotvorac? Prije svega treba razoružati srce. Da, jer svi smo opremljeni agresivnim mislima jednih protiv drugih… i oštrim riječima i mislimo se braniti bodljikavom žicom jadikovke i betonskim zidovima ravnodušnosti, a između jadikovke i ravnodušnosti žalimo se, a to nije mir, rat je.
Sjeme Mira, poziva na demilitarizaciju polja srca. Kako ti je srce? Je li to već demilitarizirano ili je to tako, s tim stvarima, s prigovorom i ravnodušnošću, s agresijom?! A kako se demilitarizira srce?! Otvarajući se Isusu, koji je „Mir naš” (Ef 2, 14); stojeći pred Njegovim Križem, koji je katedrala Mira; primajući od Njega, u Ispovijedi „oproštenje i Mir”. Tu počinjemo, jer biti mirotvorci, biti sveci, to nije naša sposobnost… To su darovi, To je jedan od Njegovih darova. To je Milost.
Braćo i sestre, pogledajmo unutra i zapitajmo se: jesmo li mirotvorci? Unosimo li u mjesta gdje živimo, studiramo i radimo napetost, riječi koje bole, brbljanje koje truje, polemiku koja dijeli?! Ili otvaramo put Miru, opraštajući onima koji su nas uvrijedili; brinemo li za one koji su na margini, ispravljamo li neke nepravde pomažući onima koji imaju manje? To se zove izgradnja mira.
Ipak, može se postaviti posljednje pitanje, koje vrijedi za svako blaženstvo: Isplati li se tako živjeti? Nije li na gubitku? Isus je taj koji nam daje odgovor: mirotvorci „zvat će se djecom Božjom” (Mt 5, 9); u svijetu se čine neumjesnima, jer ne popuštaju logici moći i prevladavanja… u Nebu će oni biti najbliži Bogu, Njemu najsličniji. Ali u stvarnosti, čak i ovdje, oni koji prevladavaju ostaju praznih ruku, dok pobjeđuju oni koji ljube sve i nikog ne povrijede; kako kaže Psalam: „ima budućnosti za čovjeka Mira” (usp. Ps 37, 37).
Neka nam Djevica Marija, Kraljica svih svetih, pomogne da budemo mirotvorci u svakodnevnom životu.
Izvor: