Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 1, 57-66)
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza Dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Tà nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu Ruka Gospodnja bijaše s njime.
Riječ Gospodnja.
I porodi sina.
Evo, predragi u Kristu, dok se polako radujemo stvarnosti Božića, ovo Evanđelje dana nam daje prekrasan primjer sred judejskog Gorja, rođenja Ivana Krstitelja, proroka i mučenika…
Danas, zahvali Gospodinu na onom imenu koje nosiš… na onom imenu koje si dobio sred svog rođenja… Zahvali Gospodinu na svojim roditeljima, na svojoj postojanosti, na svom bivanju sred ovog Svemira, baš u ovom vremenu u kojem živiš… Bogu zahvali na sebi…
Sjeti se svog djetinjstva… Sjeti se kako je i tvoje ime bilo već predodređeno… I tvoje ime nosi sveti biljeg i duboki značaj… I upravo ovo: Ivan mu je ime! – tako prekrasno odzvanja danas sred čitave Crkve… osobito za vrijeme Službe Riječi… Ivan mu je ime!
Neka Ruka Gospodnja, kao i nad svetošću sv. Ivana Krstitelja biva nad tobom… Neka te danas i u svu Vječnost čuva, prati, štiti i vodi… Amen.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb