Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 15, 1-3. 11-32)
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da Ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«
»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gadi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
Ljudi dragi…
… njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. To je ona scena, slika, ali i prizor nove stvarnosti i istinske Ljubavi. Pitam se: Kad smo se tako istinski posljednji put nekom obradovali?! Da li si ikad u svom životu doživio tu svetost istinske Prisutnosti… bilo preko bližnjeg, tijekom svete Mise, klanjanja pred Presvetim… u molitvi… svetost istinske Prisutnosti… gdje možeš uistinu uvidjeti kako ti se netko na poseban i ganutljiv način raduje… bez imalo maski i glume, onako istinski… ?!
Današnje Prvo čitanje Knjige proroka Miheja (Mih 7, 14-15. 18-20) ima jedan citat koji gotovo proročki pruža najavu, kako evanđeoskog ovodnevnog događaja, tako i događaja u našoj stvarnosti… Čitajte pažljivo:
„Tko je Bog kao Ti
koji prašta krivnju,
koji grijeh oprašta
i prelazi preko prekršaja
Ostatak baštine svoje,
koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu,
nego uživa u pomilovanju?” (Mih 7, 18)
O, koliko je Bog Milostiv… On te voli i sred sve krivnje, grijeha… nema tog ustrajanja u gnjevu, već uživa u pomilovanju… To je naš Gospodin, Bog Sabaot…
Trudi se istinski obradovati svog bližnjeg ovog dana, svog sina, svoju kći… oca, majku… svoje dijete… Kaže otac: Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! … Bog u cijelosti zaodijeva… Gozba Jaganjčeva, već je tu… Istinski i sred molitve i sred ovodnevne stvarnosti pristupajmo žrtveniku zahvale… oltaru Milosti… ljepoti Neba, prisutnoj na ovoj Zemlji… istinski…
Nije mala stvar oživjeti ono gotovo umrlo… oživjeti svetost Istine sred duha vremena i stvarnosti običaja u kojima jesmo, kao i pronaći izgubljeno, ali trudimo se…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb