Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 1, 29-39)
U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah Mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda Nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su Ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše Ga Šimun i Njegovi drugovi. Kad Ga nađoše, rekoše Mu: »Svi Te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Gospodnja.
Uistinu,
bilo tko od nas, bilo tko… luđak bi bio tek kad bi negirao svetost Istine, u svoj Njenoj Punini… Ovo vam istinski govorim… Ovo vam uistinu svjedočim… Molitva itekako da… Ona ima svoju Milost, svoju Snagu, svoju Ljepotu, svoje Blaženstvo… osobito kad je sam Isus u pitanju… molitva, iskrena i iz srca… nepoljuljana i svakako puna Dubine Milosti i Blaženstva Duha Svetog… itekako rađa, mijenja…
Ne znam, ali svatko od nas, u bilo kojoj dobi života, bilo sa petnaest, bilo sa trideset i pet… ima priliku doživjeti Boga… ima priliku probuditi se, otvoriti škure… Ima priliku doživjeti izlazak Sunca, osjetiti blagu hladnoću na tijelu… ima priliku šetati uz more, doživjeti let galebova… ima priliku vidjeti i kako ljudi odlaze i voze se, kako na posao, tako na druge neke dužnosti, obveze… A tko nam tu priliku daje, ako ne sam Duh Sveti?! A tko nam tu priliku daje, ako ne sam Isus… živi Bog…
Nama je itekako potrebna ta moralna vertikala… to moralno usmjerenje, kako vodoravno, još više i okomito… dakle, ne samo u odnosu sebe prema bližnjem, već svakako u odnosu prema Bogu… jer Bog, Početak svega… Bog, Svršetak svega… neće dobiti od dušmana odobrenje, od zlikovaca… ne… Ni vjernik, laik u odnosu evangelizacije prema bližnjima, sred uske povezanosti i sa slugama Božjim… nema odobrenja od čovjeka koji je sam u sebi rastrojen… Godine idu… Vrijeme ide… Laž, ogovaranje… nažalost i pogubne misli prema bilo kome ne mogu donijeti ploda…
Prvotno moramo proraditi na tom da uvidimo da li nam netko uistinu svjedoči Istinu ili pak svjedoči i zastupa laž… prvotno, da bismo mogli uistinu dalje… Izdaja podlaca, samo izluđuje bližnje, rađa nemir, nesklad, laž… i u konačnici bijesne teror Zlikovca, bijesne razdor među ljudima… bijesne tek puko dokazivanje, ali svi „mi – oko Isusa” itekako trebamo poraditi na sebi…
… jer dopisi, osobito glede obzira na bez-obzir… mogu biti sama Laž, kao i dojave, kao i sama kocka, kojom je i sam Isus bio prokockan… Nije li zapisano: „Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.” (Iv 19, 24)
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb