Životna dobit

Životna dobit

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 19, 27-29)

 

    U ono vrijeme: Petar upita: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za Tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče im Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na Prijestolje svoje Slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi Imena mojega, stostruko će primiti i Život vječni baštiniti.«

 

    Riječ Gospodnja.

 
 

    Sva tuga, sva bol… apsolutno sva nevjera… događa se upravo radi toga, jer bez upliva u Božje, bez istinske i iskrene suradnje s Božjim… sve propada. Sve, kao da biva jalovo. To je razlog zašto nema te životne dobiti. 

    Životna dobit, na koju je sv. Petar, apostol računao, nije nipošto bila prljave naravi. A naš pogled prema životnoj dobiti? Postoji li iti komadić Vječnosti pogledom na životnu dobit?!

    Apostol Crkve, Jedinstva i Mira je imao jasnu i iskrenu namjeru, te po poslušnosti Svetosti šalje upit… Isusov odgovor Silom Duha Svetog biva protkan, ispunjen i pružen. Isus pruža i tron i vlast i sud… kao Sin Neba, od svog Zaloga udjeljuje apostolima.

    Ponekad se čovjek pita: Gdje griješim? Da li ima smisla sve to skupa stvarati? Činjenica jasno potvrđuje, te dani jasno dokazuju: bez Boga se ide naprijed… Bez Boga se živi… Svetost smo odbacili… Gasimo Svjetlo Istine, Milosti i Ljubavi… te čovjek nije spreman sve ostaviti, a ni poći iskrena srca za Bogom. O, neljubljene li Ljubavi… 

    Oni koji su pak spremni odijeliti se od sve stvarnosti, te Boga slijediti, uz niz prepreka… brdo križeva… usudio bih se reći prvim apostolskim koracima, te jednostavno ostaviti sve… bivaju na ovaj ili onaj način odbačeni, čak ismijani, u potpunosti ostavljeni… gotovo razuvjereni stvarnošću lagodnosti postojećih “apostola”.  

    Ljubav je svoje davno rekla. Ljubav je maksimum pružila. Mi tu Ljubav više, ovako jadno i bijedno živeći, te izigravajući, nismo zaslužili zazivati.

    I stoga, nema druge nego poći putem iskrena pokajanja… pred Licem Neba i Licem stvarnosti Boga, kojeg smo gadno uvrijedili… 

     Pitam se: Gdje je taj Bič Božje Ljubavi pred udarcima razbojnika i raspuštenika?! 

 
 

Izvori: 

  1. Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb