Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 4, 31-37)
U ono vrijeme: Siđe Isus u Kafarnaum, grad galilejski. I naučavaše ih subotom te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova.
A u sinagogi se zatekao čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: “Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.” Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: “Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!”
I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
Predragi u Kristu, kako je moćno kad razmatramo o Sili i Snazi svetosti Kraljevstva… Kako li je moćno i zadivljujuće kad se vraćamo unatrag i posadašnjujemo Riječ Istine, te Riječ Mudrosti.
Znam ja tko si ti – kaza u sav glas taj čovjek s duhom nečistoga đavla. Ali, zna li naše srce tko je istinski njegov vladar? Komu pripada? Zadivljuje li se naše srce… ma naše biće pred misterijem ovog silaska Sina svete Vječnosti u Kafarnaum, te pred naukom koja slijedi u subotu…
Nije znanje bitno. Nije ni prokazivanje bitno. Bitno je naše konačno opredjeljenje, te naša pripadnost Sinu svete Vječnosti.
Dok danas razmatramo nad Bolom, Patnjom; nad Mukom i Trpljenjem… nad Razapećem i Smrću Sina Milosti… pitajmo se: Jesmo li i mi poput ovog općeg, nastalog zaprepaštenja naroda… zaneseni Naukom? Jesi li čovječe zanesen Isusom? Jesi li zanesen Moću, Silom i Snagom Kraljevstva kojemu pripadamo, kojem idemo, dolazimo, te se vraćamo… ?
Biti zanesen, te slijediti Istinu, neka nam bude prvotnim zadatkom dana.