Predragi, svaka stvarnost ovog svijeta koja se čovjeku danas nameće kao neka prava stvarnost, pravi put, pravi odabir, pravi cilj… može biti velika zamka, velika opasnost i u konačnici veliko prokletstvo, osobito onda kad shvatiš da se pronalaziš u pustoši, u pustinji… jer ništa i nitko te ne može ispuniti, a sve do sad obavljeno, po nekom zakonu odvelo te na potpuno isprazan, prevaren i lažan način življenja, djelovanja… ne dao Bog i umiranja.
Puno je danas samoprozvanih! Puno je danas tzv. samoosvještenih! Pitanje je: Na kojoj je to sve bazi? … jer ako se moje srce ne raduje i ne kliče; ako moj duh ne osjeća potvrdu, kao ni zadovoljstvo; ako moj život biva ugrožen, a ja vječno kao da propadam, kao da u ničem ne uspjevam… onda uistinu nešto tu gadno ne funkcionira.
Još jučer smo pjevali Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i već danas slavimo svetkovinu Obećanja, ali i Ispunjenja. Bog nikad ne izdaje. Bog nikad ne ostavlja. Bog nikad ne krši Svoje Obećanje i koliko god se čovjek okretao od Boga i izvrćao sve to Njegovo, Bog opet ostaje Spomen Riječi, Ljubavi i Odanosti.
Što je potrebno? Što su sveci činili? Kako su sveci svladavali grijeh, napasti, poteškoće? Kako su sveci umirali? Tko o tom danas piše? Tko o tom danas svjedoči? Tko to danas živeći prenosi?
Ljubljeni, naježimo se od Božje Ljubavi i prionimo bar malo uz slavu svetih, kako molitvom, još više djelatnom ljubavlju prema potrebitima.