Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 7, 36-50)
U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s Njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod Njegovih Nogu. Sva zaplakana poče Mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kada to vidje farizej koji Ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja Ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A On: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«
I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«
Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A On reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u Miru!«
Riječ Gospodnja.
Predragi u Kristu,
zaustavljeni nad stvarnošću ove evanđeoske Riječi (Lk 7, 36-50), možemo uistinu razmatrati primjer jedinstvene Ljubavi… Dar jedinstvene Ljubavi imala je grešnica u gradu o kojoj progovara ovo Evanđelje dana.
Tko je to u biti jedna žena?! Tko je to žena?! Siguran sam da ste u svom vlastitom životu upoznali Ljubav, upoznali tu Milost… upoznali veličinu Božju, koju vam je osobno, sam Gospodin znao izraziti na sebi svojstven način, ali da ste to spoznali, shvatili i Njemu to pripisali…
To nema mjere… Veličina istinske, nebeske Ljubavi… nema mjere… i tako predivno ovo Evanđelje dana, sred proljetne liturgije kvatri, kad smo pozvani promišljati o oproštenju grijeha, kao i o vlastitom trudu na putu obraćenja… prikazuje i predočuje… ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag…
Čitajte pozorno Evanđelje… Zastanite nad onim što vam posebno upada u oči i biva zanimljivim u toj cijeloj priči… Sve Isus zna… On proniče to srce farizeja koji Ga pozva… Upućuje tu riječ Šimunu, no misli na farizeja… Otvara mu oči srca… Njemu progovara, dajući mu do znanja kako silno griješi…
I dok će žena u konačnici otići u Miru, sustolnici će i dalje ostati u upitu… razmišljanju… previranju misli… O, Bože, kako joj silna Vjera bijaše… Vjera ju spasila…
Budimo ljudi osobito iskrene i ponizne Ljubavi… otvorenih očiju i otvorenih srdaca…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb
Arhiva Evanđelja
Odaberite datum i ponovno pročitajte Evanđelje toga dana.
Zlatno označeni datumi imaju objavljeno Evanđelje.


